11. novembra, prije 70 godina ustaše su na zvjerski način ubile 180 Srba iz neselja Rakovac u Palama. Među ubijenim bili su i žene i starci a toga dana stradalo je i 40-oro djece od 2 do 6 godina.
Iako se za ovaj zločin znalo,više od 50 godina o njemu se nije govorilo niti je neko za zločin odgovarao.
Sistematski pripremajući zločin nad Srbima ustaše su 11. novembra 1943. godine, pod izgovorom da dođu po propusnice za slobodno kretanje, u Zadružnom domu u Palama okupile 40-ak srpskih domaćina iz naselja Rakovac. Nakon okupljanja vrata Zadružnog doma su zatvorena i nastao je pakao. Preživio je samo jedan Srbin, Živan Klačar, koji je potomcima ubijenih ispričao šta se toga dana desilo.
Po kazivanju, sada već pokojnog Živana, ustaše su se iživljavale nad Srbima, svezane ih tukli kundacima, nogama, mučili na razne načine. Nakon višečasovnog iživljavanja svezali su ih bodljikavom žicom i kroz Pale proveli do naselja Krivodoli gdje su ih strijeljali.
Srpski domaćini su ubijeni, ali pokolj je nastavljen. Ustaše su krenule po selu i klali preostalo srpsko življe. U krvavom piru nastadalo je 10 Starčevića, sedmoro Jukića, 14 Klačara, u 7 domaćinstava Karavdija niko nije preživio, poklane su tri porodice Pavićevića i tri domaćinstva Komadana. Ubijeno je više članova porodice Skoko i Blagojević, a najbrojnija rakovačka porodica Savić izgubila je u jednom danu više od 50 članova.
„11. novembra 43. godine na Rakovcu je živjelo 70 Savića, a nakon pokolja ostalo je 17“, kaže Svetko Savić i dodaje da do danas na Rakovcu još nema 70 Savića jer su ustaše prije 70 godina poklale 44 muške glave te porodice.
Pokolja se sjeća i 81-godišnja Pejka Starčević kojoj su tog dana ubijena dva ujaka i njihove porodice. „Ubijeno je preko 40-oro djece od dvije do 6 godina, starci i žene“, kaže Pejka i dodaje da su ustaše sve ubijene skupili na jedno mjesto i zapalili.
Ko je počinio zločin i u jednom danu zvjerski ubio 180 Srba, znalo se, ali se više od 50 godina o tome nije pričalo.
„Većina ustaša, koji su tog dana počinili zločin bili su Hrvati iz Širokog Brijega pod komandom bojovnika Franje Sudara, a bilo je i Muslimana iz Rogatice“, prisjeća se Milan Starčević koji je preživio pokolj jer je čuvao goveda, ali je tog dana ostao bez oca.
Iako za zločin nad paljanskim Srbima niko nije odgovarao, iako se o njemu nije govorio, niti je zbilježen u zvaničnoj istoriji, Srbi su našli način da ne zaborave svoje stradanje. Sa koljena na koljeno, kroz stihove, preživjeli i potomci ubijenih sjećaju se zločina.
Narodna pjesma kaže:
„Stade jauk rakovačkih Srba, od udara crnoga Sudara i od muke Sudareve ruke. Sve jauke čuli su Paljani, svi Hrvati i svi Muslimani, niko ne bi Srbe da odbrani“.
Vezani članak:
Proljeće koje je odnijelo niz Drinu stotine Paljana
(www.palelive.com / RTVBN)