Огласи
Nisam zapamtio Jugoslaviju, ali eto u jednoj emisiji prije par godina čuh izjavu jednog Hrvata iz Dalmacije: „Juga radi, Beograd se gradi“. Moj otac u jednoj običnoj kućnoj raspravi uz večernji dnevnik, takođe prije par godina reče kako je nekada cijela Bosna radila, a sve išlo u Sarajevo.
Danas eto, mi mislimo da radimo ili ne radimo, a sve ide u Banjaluku. Vlada se brani činjenicama da se u istočni dio Republike Srpske ulaže, a naročito u Istočno Sarajevo pa navodi izgradnju šestosjeda na Jahorini, put preko Trebevića, izgradnju Osnovne škole Srbija, nikad završeni tunel Stambulčić, izgradnju nove zgrade Ekonomskog fakulteta… I zaista, jeste tako (ako izuzmemo sramnu izgradnju tunela Stambulčić, kojoj se i mala djeca smiju). Dosta je novca uloženo, međutim obični stanovnici ovog dijela Srpske ne osjećaju promjene na svom stomaku. Novčanici su i dalje prazni i teško živi većina stanovništva. Postoji tu još manje ili više nezadovoljstva, kako kod koga i u kojoj oblasti, ali ekonomija bi trebala biti prioritet, pa ću najviše o njoj.
Mislim da je san većine stanovništva u Istočnom Sarajevu budžetska plata i da bi se po tome mogao snimiti neki film ili napisati neka ozbiljna naučna studija, koja bi u svijetu sociologa izazvala ozbiljne naučne turbulencije. Dakle, proizvodnje i radničke klase, gotovo da nema. Proizvodnja je davno zaboravljena i izbrisana iz našeg mentaliteta. Da bi se započela mala proizvodnja, potrebno je mnogo novca, mnogo rada i planiranja, strategija, vizija, proučavanje tržišta… Potrebni su moćni, hrabri i pametni ljudi na svim nivoima.
Naša krivica je velika
Naša krivica je velika, nemamo dovoljno kvalitetne ljude, nemamo dovoljno informacija, nemamo strategiju, nemamo razvoj. Trebamo reći Vladi da nam nije prioritet put preko Tvrdimića, već otvaranje novih radnih mjesta i proizvodnja. Sa druge strane treba Vlada, da dovoljno dobro poznaje prilike u ovom dijelu Srpske i da posebnim mjerama svakodnevno podstiče razvoj u oblastima u kojima je zaista potreban. Naravno, govorim o stvarima sa preduslovom da živimo u poštenoj zemlji, bez da politika i lični interesi utiču na društvo.
Dok se u Banjaluci ne bude jeo kajmak sa Romanije, u Palama se neće piti Nektar pivo
Banjaluka zna da izgradnja sjeverne tribine, pa kroz malo premještanje i izgradnja novog stadiona Borca i realizacija raznoraznih „razvojnih“ projekata u kojima učestvuje Vlada, nije bitnija od pokretanja proizvodnje u nerazvijenim sredinama i realizacije drugih prijeko potrebnih projekata (naročito jug Republike Srpske). Banjaluka ne zna da će je narod Srpske zamrziti više nego što je mrzio Pale 1998. godine, ako nastavi „lagodno“ živjeti.
Banjaluka zna da se u Palama gotovo ne pije Nektar pivo. Banjaluka ne zna da mi u Palama ne smatramo Nektar pivo svojim i ako bi trebalo.
Do prije par mjeseci nisam znao da se ovo pivo još proizvodi. Prije nekoliko dana probah novo pivo, sa novom ambalažom i zaista se prijatno iznenadih. Međutim, nakako mi ono sa žutom ili plavom etiketom „bliže“ i non stop pod rukom, vjerovatno iz navike. Žao mi nekako, što mi nemamo razvijenu tu svijest. Međutim, sjetim se svih onih studentskih dana kada smo se sa našim kolegama iz Banjaluke susretali na raznoraznim studentskim okupljanjima. Oni sa majicama punim etiketa raznih sponzora (uključujući M:tel, Nektar, Ministarstva…), a mi sve finansirali iz svojih džepova, na molbe niko nije ni odgovorio, pa mi više nije žao i lagano udarim po „žući“.
Neko će reći: „Pa nije to da li ga smatraš svojim ili ne, to je ekonomija, tržište“, a ja ću mu odgovoriti: „Da li je normalno da ga ne smatram svojim? Da li sam ja kriv zbog toga?“.
Heroj ili dušmanin
Banjaluka ima istorijsku priliku da postane prestonica Srba sa ove strane Drine. Ako u tome uspije, Banjaluka će sačuvati jedinstvo ovog naroda, stopirati masovno odseljavanje i podići nacionalni identitet. Ako Banjaluka bude pametna u Palama ćemo piti Nektar pivo, a kajmak sa Romanije će se jesti u Banjaluci. Kamenom iz Trebinja će se oblagati Andrićgrad, od krompira iz Rogatice će se praviti čips u Laktašima. Banjaluka će biti moj glavni grad, Srpska moja zemlja.
Na kraju, Pale imaju mnogo toga za ponuditi Banjaluci, mnogo više nego što Banjaluka može ponuditi nama. Imamo šta ponuditi i Vladi, ljudi moraju animirati Vladu, a ja ne sumnjam da će se Vlada odazvati. Jedno je sigurno, ni Banjaluci ni Vladi neće biti lako u budućnosti, jer nije puko asfaltiranje ulica i postavljanje rasvjete sav posao koji treba obaviti. Lakše je napraviti grad, nego 5 profesora nauka.
Piše: Stanišić Vladimir
(www.palelive.com)
