Огласи
BANJALUKA – Djeca treba da nauče da je jezik njihovo ogledalo i zato se treba posvetiti njima i obrazovanju, jer ako niko ne primijeti grešku, ona ostane i ne može se ispraviti, izjavila je Srni predsjednica Udruženja lektora Republike Srpske Aleksandra Savić.
Savićeva je istakla da se često dešava da ljudi uopšte nemaju otpor prema promjenama i prema učenju govornih vještina ukoliko im se pokaže da može bolje.
„To se odnosi na nepravilnosti, upliv stranih riječi, razne greške formalne prirode. Ako niko ne primijeti grešku, greška ostaje i ne može se ispraviti“, rekla je Savićeva.
Savićeva je ukazala na to da se približava Međunarodni dan maternjeg jezika, 21. februar, i da se zalaže za to da se uvijek priča o njegovom unapređenju umjesto o ugroženosti.
„Jezički razvoj se ne može zaustaviti, jezik se ne može konzervirati, on se mijenja zajedno sa društvom, a jedino što možemo učiniti jeste da pratimo i usmjeravamo te promjene. Sa druge strane, jezik nije samo ono što čujemo u javnom prostoru – jezik postoji i u školi, profesionalnom životu, među mladima, pa i u privatnom životu pojedinca“, navela je Savićeva.
Prema njenim riječima, razvoj jezika počinje od pojedinca, njegove jezičke sposobnosti, čitalačkog iskustva, obrazovanja, profesionalnog usmjerenja i stava prema jeziku.
„Potom, tu su obrazovne institucije i škole u kojima treba da se razvija ljubav prema jeziku, čitanju, da se djeca nauče da je jezik njihovo ogledalo ali i ogledalo stvarnosti i da je svaki sljedeći korak u njihovom obrazovanju i odrastanju povezan sa jezikom“, rekla je Savićeva.
Savićeva je istakla da bi svako, bez obzira na to šta radi, trebalo da zna da je komunikacija jedan od najvažnijih alata.
„Potrebno je prije svega razvijati govornu i pisanu kulturu, posvetiti se djeci i obrazovanju – jer oni su budućnost jezika, stalno skretati pažnju na jezik – njegov položaj, pravila, zanimljivosti, promovisati maternji jezik, književnost i kulturu“, objasnila je ona.
Misija Udruženja lektora Republike Srpske je da stalno promoviše jezik, kulturu, govori o jezičkim pravilima, nedoumicama, trenutnim problemima i najvažnije, priča o rješenjima.
Iako postoji samo četiri godine, Savićeva je navela da je Udruženje do sada sa ponosom predstavilo nekoliko važnih projekata – aplikaciju za ijekavicu, jezički priručnik za djecu, publikaciju o srpskom kulturnom nasljeđu.
Tu je i projekat na koji su, istakla je, najviše ponosni – Jezikolovac, konkurs na koji se prijavljuju najviše djeca i školarci, a tiče se upravo uočavanja i prepoznavanja grešaka jer je moto konkursa: ko vidi, on zna.
Savićeva je navela da je veoma interesantna činjenica da mnogi misle da se stalno pojavljuju novi pravopisi i nova pravila.
„Upravo to potvrđuje moju tezu. S obzirom na to da se o jeziku nedovoljno govori, ljudi koji su se sa jezičkim pravilima posljednji put susreli u školi misle da se u jeziku nešto stalno mijenja. Iako, naravno, ima promjena, mnoga od tih pravila postoje više od 50 godina samo o njima niko ne govori. I mene su neka od njih iznenadila, što znači da takve jezičke grupe postoje s razlogom“, zaključila je Savićeva.
(www.palelive.com / Srna / Foto: Glas Srpske – Arhiva)
