Promovisan roman „Lejla“ o djevojčici iz BiH koju je otac prodao mudžahedinu

3

U okviru obilježavanja Svjetskog dana knjige, na Palama je 11. aprila promovisan roman „Lejla“ autora Slobodana Srdanovića inspirisan istinitim događajem o djevojčici iz BiH koju je sa 14 godina otac prodao mudžahedinu.

Srdanović je izjavio novinarima da je roman napisao tokom diplomatskog službovanja u arapskom svijetu, u Libiji, te da priča govori o sukobu svjetova i kultura kroz koji je prošla glavna junakinja djevojčica Lejla.

On je naveo da je Lejla odrastala kao žena ratnika koji se borio na strani mudžahedina u Avganistanu, BiH i na drugim ratištima.

„Junakinja je svoju tešku sudbinu nosila kroz sve te zemlje, da bi na kraju posredstvom nas iz Ambasade, kao i njenih prijatelja i rodbine uspjela da se izbavi iz tog ambijenta u kojem nije bila slobodna, u kome je trpjela nasilje i različite vrste zlostavljanja“, priča Srdanović.

Prema njegovim riječima, tokom svog službovanja sreo je mnogo žena i djevojaka koje su sklopile brakove sa ekstremistima iz islamskog svijeta koji su boravili u BiH, ali je Lejlin slučaj poseban i upečatljiv.

Srdanović kaže da je, prema posljednjim informacijama koje je dobio, Lejla ostala u Tunisu kod dobrih i plemenitih ljudi iz Sandžaka koji su joj pružili nesebičnu pomoć, zaštitu i dio novca izdvojili za njeno izbavljenje.

„Pouzdano znamo da je njen suprug Ben Kadir osuđen na 20 godina robije od legalnih sudova u Tunisu i da Lejla nije mogla izbaviti svoju djecu i otputovati za BiH zato što je bila potrebna i saglasnost oca koji nije htio da je da“, rekao je Srdanović.

Portparol Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva Dejan Kerleta rekao je da ova ustanova desetu godinu zaredom obilježava Svjetski dan knjige i autorskih prava, te da ove sedmice ima brojne aktivnosti i promocije, među kojima je i večerašnja.

On je naglasio da roman „Lejla“ zaslužuje pažnju šire javnosti, posebno što je napisan prema istinitom događaju, te da je pored književnog osvrta urađena i recenzija sa sociološkog aspekta o njenoj sudbini.

„Možemo da pretpostavimo kakvu je sudbinu imala Lejla koju je otac prodao stranim plaćenicima, mudžahedinima kada je imala 14 godina“, rekao je Kerleta.

Recenziju romana sa sociološkog aspekta uradila je profesor Filozofskog fakulteta na Palama Biljana Milošević Šošo koja je istakla da je riječ o tragičnom iskustvu glavne junakinje romana Lejle, tako da je sociološki osvrt baziran na prepoznavanju socio-kulturoloških, psiholoških i sociopatoloških odrednica u svakodnevnom životu koje mogu da se pojave kod bilo kog čovjeka.

„U romanu provijava konstantno nasilje na nekoliko nivoa – u porodičnom okruženju i u partnerskim odnosima. Emocija u ovom djelu je izuzetno jaka, ljubav između Lejle i njene majke Nure, kao i Lejle i njene tri djevojčice koje je dobila sa svojim neželjenim suprugom“, objašnjava Šošo.

Prema njenim riječima, poruka romana je koliko je snažna moć manipulacije koja je okosnica i obilježje savremenog doba i savremenog čovjeka, te koliko izmanipulisani ljudi mogu da naprave kardinalne greške.

„Nažalost, to se desilo Lejlinom ocu – ona je prodata za šaku dolara i šaku zlata i završila u rukama svog supruga krvoloka“, istakla je Šošo.

Svjetski dan knjige i autorskih prava obilježava se 23. aprila. Odluka o obilježavanju ovog dana donesena je na Generalnoj konferenciji Uneska u Parizu 1995. godine.

(www.palelive.com / Srna)

Прати тему
Обавијeсти мe о
3 Коментара
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare

Jeli ima šta pametnije izabrati za temu i napisati knjigu ovaj vajni diplomata. Opšte poznate stvari koje su poznate široj javnosti, ništa posebno i zanimljivo. Ni prvi ni poslednji slučaj prodaje djece u socijalno zapuštenim porodicama i onima koji žive na marginama društva. U Romskoj populaciji skoro pa normalan obrazac prodaje i udavanja maloljetnica za novčanu nakndau. Znači ništa čudno i neobično, skoro pa svakodnevnica.

Ne znam ko je i kakav je ovaj diplomata, tako da njega ne želim da komentarišem, ali svakako smatram da su ove teme odavno poznate, ništa novo, nažalost, a bilo bi bolje da se rješavanjem ovih teških problema bave oni koji bi trebalo. Što neko ne piše, npr. o tome koliko se pravoslavni narod udaljio od Boga i o nasušnoj potrebi da se taj isti narod Bogu vrati kako bi se spasio i zadobio život vječni?

Knjigu bi trebalo prije svega pročitati, pa tek onda eventualno kritikovati. Autor ima pravo da piše o čemu želi, pa i o djevojčici Lejli. Knjiga ne mora dotaći srce svakog pojedinca da bi bila napisana. Žao mi je što se Neven i Diplomata nisu pronašli u ovom djelu, ali ja smatram da je zlostavljanje djeteta uvjek tema o kojoj treba pričati. Kako reče Diplomata, pravoslavni narod se udaljio od Boga, i nas treba podsjetiti da su djeca Bogu bliža i draža. Zašto pričom o Lejli ne „udariti po prstima“ kukolj među nama (da ne kažem manijake, pedofile, zlostavljače, nasilnike…)