Jesenje emocije u Ljubogošti

Oko 8 km sjeverozapadno od Pala leže sela Donja i Gornja Ljubogošta. U Austrougarskom popisu nije postojala podjela na Donju i Gornju Ljubogoštu, ova podjela je nastala širanjem sela i nakon formiranja novih zaseoka. O nastanku imena Ljubogošta postoje dva stanovišta. Jedno stanovište brane stari starosjedioci Ljubogošte, a to je da se ovo selo nekada zvalo Ljebogošta jer je dobro rađalo žito, a domaća čeljad i gosti bili siti hljeba.

Drugo stanovište je naučno, a to je da je u Ljubogošti nekada živio Ljubo gost. Gost je u vremenu srednjovjekovne „Crkve bosanske“ bio čin koji danas u SPC imaju vladike, a djed je bio vrhovni poglavar crkve, kao danas patrijarh. S obzirom da je selo Odiđed ili Hodidjed blizu vjerovatno je tamo stolovao djed, a u Ljubogošti gost Ljubo, za šta postoji puno dokaza koji potkrepljuju ovu tvrdnju. Heinrich Renner je 1895. godine odsjeo u hanu Ljubogost i to zapisao u svojoj knjizi, a mi selo danas nazivamo Ljubogošta.

Gornja Ljubogošta obuhvata sela Aljeg, Kolibine, Urve, Solila, Alino Brdo, Kolovoz, Jasika, Rosulje, Paljike, Toplik, Zamršten, Karaula, Braja (Vrhselo) i dom je porodicama Veselinovića, Jugovića, Santrača, Komadana, Andrića, Mitrovića, Troboka, Jovanovića, Lazića i Gluhovića… Južna strana sela je Alino Brdo, a sjeverna kupasto uzvišenje Kukor (1134). Kukor je dobio ime od kolibe, koja je nekada građena na njegovim padinama. Na istočnoj strani Kukora se nalazi Jovina pećina, u kojoj je boravio hajduk Jovo. Preko ovog sela vodio je srednjovjekovni carigradski drum. Podno Kukora nalazi se nekropola od 32 stećka iznad koje se nalazi poznati izvor Toplik.

Ustaše su u Drugom svjetskom ratu u Ljubogošti napravile strašan pokolj. Sela su gorila tri puta za četiri godine Drugog svjetskog rata.

Donju Ljubogoštu čini deset zaselaka: Ćeremitrija, Han Derventa, Sokolina, Gradac, Podsokolina, Tabakovina, Grabovik, Krivače i Potoci. Donja Ljubogošta je dom Lazarevića, Stanišića, Poljakovića, Borovčanina, Lopatića, Klačara, Kusmuka, Vukovića, Skoka, Mirkovića, Cerovina, Cerovića, Mandića, Đurđića, Blagojevića…

Han Derventa je bio srednjovjekovni motel, svratište, prenoćište putnika. Veći han je imao kvadratni oblik, sa unutrašnjim nenatkrivenim dvorištem, gdje se vršio istovar trgovačke robe i boravila stoka. Putnici su spavali okolo, u magazama. Derventa znači klisura, tako da ovo naselje znači prenoćište u klisuri, što je u srednjem vijeku (pominje se u 16. vijeku) i bilo. U savremenom pravoslavnom groblju u Vidovici nalazi se 14 stećaka.

U popisu „žiteljstva“ iz 1895. godine ne nalazimo izdvojeno Gornja i Donja Ljubogošta, već samo Ljubogošta, u koju su uvrštena naselja: Čitinište, Derventa (danas Han Derventa), Jasika, Karaula, Kločevnik, Kuća velika, Mekote, Mrazovac, Pod Sokolinom, Radijevići, Rosulje, Tabakovina, Toplik, Vidovice i Vrhselo. Tada su sva ova naselja imala 49 kuća (6 nenastanjenih), u kojima je živjelo 439 ljudi (prosječno domaćinstvo je imalo 10 članova). Svi žitelji ovog sela bili su pravoslavne vjeroispovijesti i svi su se bavili zemljoradnjom, odnosno poljoprivrednim poslovima. Nakon 15 godina (1910) došlo je do promjene, ukupno je 65 kuća (od toga 10 nenastanjeno), a prosječna porodica je imala 9,27 članova. Doselilo je 8 katolika.

(www.palelive.com)