Služena liturgija i položeno cvijeće na grob malog Slobodana

ZVORNIK – U Hramu Svetog đakona Avakuma u Drinjači kod Zvornika danas je služena Sveta liturgija povodom 31 godine od stradanja jednog od novomučenika Eparhije zvorničko-tuzlanske dvanaestogodišnjeg Slobodana Stojanovića, koga su ubili pripadnici takozvane Armije BiH u njegovom selu Kamenica.

Nakon liturgije i lomljenja slavskog kolača, cvijeće i vijence na grobno mjesto Svetog novomučenika Slobodana Stojanovića Donjokameničkog položili su porodica i prijatelji, predstavnici Gradske uprave, kao i udruženja proistekla iz Odbrambeno-otadžbinskog rata Zvornik.

Sveštenik Marko Danojlović je u besjedi nakon liturgije rekao da je Drinjača bila natopljena srpskom krvlju u svakom svjetskom ratu, pa i u ovom Odbrambeno-otadžbinskom, u kome je, nažalost, ubijen mali Slobodan.

„Svi ovdje stojimo na mjestu koje je natopljena krvlju, cijela Drinjača je natopljena krvlju, a to treba neko otvoreno da kaže. Ovdje u Drinjači su u Drugom svjetskom ratu punjena burad srpskom krvlju koja se kao poklon za rođendan slala /ustaškom poglavniku/ Anti Paveliću u Zagreb“, rekao je sveštenik Danojlović i upitao koliko je žrtava bilo potrebno da bi se ta burad napunila?

On je istakao da se Slobodan mogao zvati bilo kojim imenom, ali je imperativ na tome da je bio dijete.

„Da li je ta koja je digla ruku na parče Carstva nebeskoga, a to Slobodan jeste, učinila to po svom ličnom nahođenju ili ju je ideologija na to natjerala“, upitao je Danojlović i dodao da kulminacija te ideologije leži u ubistvu malog Slobodana.

Predsjednik Skupštine gradske Organizacije poginulih i zarobljenih boraca i nestalih civila Zvornik Staka Petrović rekla je da je zarobljeno, mučeno i ubijeno nevino dijete koje nikome nije učinilo nikakvo zlo.

Petrovićeva je podsjetila da je bila na suđenju Elfeti Veseli koja je priznala ubistvo i potvrdila nalaze patologa Zorana Stankovića da je djetetu oduzela život u najtežim mukama.

„Za takav zločin dobila je malu kaznu koju ne mogu ni da pomenem, možda će uskoro da izađe iz zatvora, a mali Slobodan nikad… otišao je u Carstvo nebesko“, rekla je Petrovićeva.

Mile Vukadinović, koji je bio svjedok ratnih zbivanja, rekao je da je pregovarao putem megafona sa muslimanima iz Kamenice koji su zarobili Slobodana i dodao da je traženo da puste bezgrešno dijete, a da će srpska strana ispoštovati svaki dogovor, na što nisu pristali.

„Poslije toga Slobodanu se gubi svaki trag“, rekao je Vukadinović.

Vukadinović je rekao da je bio prisutan kada je Slobodanovo tijelo pronađeno 16. juna 1993. godine u jami u zaseoku Bajrići u Novom Selu kod Zvornika prilikom iskopavanja posmrtnih ostataka pet srpskih boraca.

„Za nepovjerovati je bilo da je čovjek, kao ljudsko biće, mogao da uradi tako nešto dječaku. Slobodan je bio izmasakriran po rukicama, nogama, glavi, a na grudima mu je bio sječivom urezan krst“, sjeća se Vukadinović.

Dvanaestogodišnjeg Slobodana Stojanovića ubila je u julu 1992. godine u naselju Kamenica kod Zvornika Elfeta Veseli, pripadnik Diverzantskog voda Komande združenih jedinica Liplje i Kamenica takozvane Armije BiH.

Stojanović je stradao kada se, nakon što je izbjegao sa roditeljima, vratio u svoje selo Kamenicu da odveže psa koji je u dvorištu ostao vezan. Slobodan se više nikad nije vratio.

NJegovo tijelo pronađeno je u jami u zaseoku Bajrići u Novom Selu kod Zvornika, a identifikovan je DNK analizom, nakon čega je sahranjen na groblju u Drinjači.

Prema nalazima patologa Zorana Stankovića, dijete je svirepo ubijeno, stomak mu bio prerezan u obliku krsta i imao je vidne povrede glave.

Za svirepo ubistvo dječaka Slobodana Stojanovića, koje je počinjeno 1992. godine, u prvostepenom postupku osuđena je Elfeta Veseli na deset godina zatvora, da bi drugostepenom presudom, koja je izrečena decembra 2019. godine, Apelaciono veće suda BiH povećalo kaznu na trinaest godina.

Prema podacima Republičkog centra za istraživanje rata i ratnih zločina, po izbijanju građanskog rata Elfeta Veseli pridružila se jedinici Nasera Orića, učestvujući u diverzantskim akcijama muslimanskih snaga u Podrinju.

Nakon rata otišla je u Švajcarsku gdje je provela 20 godina, izbegavajući pravdu.