Огласи
…Molim te, bože, da prođem kroz svaki lepi grad, samo ne daj ni u snu da prošetam Sarajevom…
Ovi stihovi s kraja pjesme „Sarajevo“, književnika Dejana Gutalja, opet šetaju mislima sarajevskih Srba, rođenih u tom gradu, kao i sam rečeni poeta, iznova im pomažući da nađu obrazloženje za svu gorčinu koju godinama osjećaju, ali i za mržnju koja ih iz kvartova odrastanja i danas zasipa jednakom količinom, koja je još prije bezmalo dvije decenije predstavljala dovoljnu mjeru da zauvijek napuste vjekovna ognjišta.
Šta nam je zaista i danas taj nekada „lepi grad“, u kojem su sve naše Dobrovoljačke, „Kazani“, „Silosi“, „Bubnji“ i ostala srpska stratišta nečije priče o „odbrani Bosne“, što neće i ne žele da donesu ni najmanji pasus o pravu i pravdi, žrtvi i dželatu, nevinom i krivom.
Šta nam je Sarajevo u kojem svaka srpska priča i podsjećanje na rodnu grudu nailaze na odbojnost i oštricu iskovanu u neutemeljenoj tezi o agresiji i agresorima, a svaki vapaj za istinom, koja je jedna i jedina, na svojevrsnu teoriju o „hapšenju Bosne“.
Šta su nam trolejbuska žica, tramvajska pruga i davno napušteni stanovi i nagorjele kuće u sarajevskoj dolini smrti, kada ih, nažalost, i u najvećoj mjeri više pamtimo kao mjesta našeg stradalništva i gledamo kroz slike nedužnih spaljenih i izmasakriranih ljudi, nego što ih se sjećamo po bezbrižnim dječjim igrarijama i na način koji bi se podrazumijevao u normalnoj vezi jednog čovjeka i sredine u kojoj se rodio, odrastao, školovao, stasavao.
Stoga i histerične reakcije o hapšenju Ejupa Ganića, epopeje o braniocima Bosne, (ne)diplomatski potezi efendije Cerića i zvanično stavljanje na raspolaganje svega i svačega jednom uglednom građaninu, koji je tobož, personifikacija borbe protiv „srpskog zla“, za sarajevske Srbe predstavljaju još jednu snažnu poruku da za njih nema mjesta u rodnom gradu, kao i novu epizodu u serijalu koji odavno prate i razumiju, a zove se Oteti zavičaj, ili pak Marš odavde.
…O, Bože, koliko sam zamrzeo Sarajevo, lepi grad.
Nad kojim se prolećno nebo nesigurno klima. Bolesnik koji širi nepodnošljiv smrad, govori poslednju želju – SMRT SRBIMA!…
(Fokus)
