Огласи
VIŠEGRAD – Prolazak ždralova nekad je u višegradskim selima bio poseban i mističan događaj – kad su „u klinu“ prolazili nebom, bake su dozivale unučad i upozoravale ih da slučajno „čakiju“ /mali nožić/ tog momenta ne zabodu u zemlju, jer se vjerovalo da će to poremetiti njihov red u vazduhu i da će se ptice dezorijentisati i pogubiti.
Za prelet ždralova iznad sela bilo je vezano i nekoliko zanimljivih običajnih radnji.
Devedesetogodišnji Desmir Šimšić iz višegradskog sela Stolac prisjeća se da su bake nagonile unuke, pa čak i svoje sinove i muževe da izvuku kaiš iz pantalona i rašire ga u pravcu kretanja jata ždralova,vjerujući da će im na taj način olakšati dalji put.
„Nikad nisam saznao zbog čega su ždralovi za seosko stanovništvo bili mistične ptice, izuzev što se oni pominju u nekoliko narodnih pjesama koje su se pjevale uz gusle“, objašnjava starina Desimir.
Kad umukne posljednji krik ždralova na nebu iznad rijeka Drine i Rzava, onda na njihovu vodu počinju da slijeću jata divljih patki.
One lete bez reda i poretka, skoro bešumno i slijeću na glatku površinu rijeke, „orući“ nogama ledenu vodu.
Posljednjih godina, posebno od kada su formirana akumulaciona jezera HE „Bajina Bašta“ i HE „Višegrad“, u njihovoj toploj vodi plivaju mnoge divlje patke.
Prolaznici ih hrane bacajući hljeb u vodu, pa ovi pernati ljepotani „zaborave“ gdje su pošli, seleći se na jug, i ostanu cijelu zimu na radost djece i ljubitelja lijepih ptica.
Zabilježeno je da se jedan divlji patak „prizetio“ uz dvije pitome patke na kupalištu, na Drini u Međeđi, odustavši od selidbe u daleke krajeve.
Postoji 14 vrsta velikih ždralova i 145 manjih barskih koka.
Kad nestane hrane u sjevernim područjima, sele se prema jugu do udaljenosti 6.500 kilometara.
Jato dnevno pređe od 100 do 1.000 kilometara.
U vrijeme selidbe ptice se sporazumijevaju krikovima, i to kod slabe vidljivosti i noću. Pretpostavlja se da se ptice orijentišu prema magnetnom polju zemlje.
(www.palelive.com / Srna)
