Nepregledna Saračeva polja na Ravnoj planini, prošarana razrušenim vikendicama građenim od kamena i brojnim vrtačama koje upijaju vodu sprovodeći je preko brojnih izvora na sjevernoj strani u paljanski vodovodni sistem kriju i brojna sjećanja na ljude i događaje.
Ovaj krajolik, prirodno izolovan, bogat šumama oduvijek je bio crno zlato za drvosječe. Tek uspostavljanjem snažnijeg uticaja kralja u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, Ravna planina je pošteđena većih siječa šume. Izgradnjom vodovodnog sistema prema Palama 1935. godine ova oblast spada u vodozaštitnu zonu iz koje se, danas nakon više od 75 godina šuma ponovo sječe u velikom obimu.
Međutim, nisu sve priče na Ravnoj planini vezane za vodu i šumu. Kada gledate i slušate njen mir, nikada ne bi pomislili da se nekada ovdje odvijao bogat društveni život. U razrušenom planinarskom domu, su se često organizovale žurke, a s obzirom na to da do glavnog puta prema Jahorini ima dobrih desetak kilometara makadama, često se dešavalo da se stara vozila zaglave u dubokim smetovima snijega, a ljudi pješače ka Saračevim poljima. Tu su se odvijale brojne planinarske i izviđačke akcije, škola u prirodi, planinarenja, izleti… Okolni seljaci su tjerali stoku na ispašu. Na Dugom polju je u prošlom ratu od strane NATO-a bombardovana i srušena kasarna, koja kvari planinski mir, jer su zračenja vjerovatno visoka i štetna.
Ko je bio Karlo Maly?
Jedna stijena na Saračevim poljima u blizini razrušenih vikendica, obrasla žbunovima i drvećem krije jednu memorijalnu ploču. Kada dođete iz novog vremena, mladosti koja je igubljena i uništena posljednjim ratom, ne znate mnogo o bliskoj prošlosti, o staroj Jugoslaviji i o stvarima koje su je krasile. Što više saznajete o toj prošlosti, vidite da su ljudi nekada mnogo više brinuli o detaljima, o nauci, o znanju i da se informacija mnogo više cijenila, jer se sporo prenosila. Danas ljudi kod nas ne mare za informacijama, osim ako te informacije nisu povezane sa njihovim poslom ili nekim hobijem. Informacije o prirodi su nekada bile od značaja za preživljavanje i zbog toga su ljudi bili zdraviji, duže živjeli u saradnji s prirodom koju su poštovali.
No vratimo se na ploču koju su 1974. godine postavili biolozi Jugoslavije povodom 100 godina od rođenja Karla Maly-a.
Karl Franz Josef Maly je bio austrijanac, zaljubljenik u prirodu, veliki istraživač i naučnik, botaničar opsjednut naučnim radom i željom za saznanjima. Došao je početkom 20. vijeka sa austrougarskom upravom u okupiranu BiH i toliko je zavolio, da je svoj posao u Kraljevini SHS, kasnije Jugoslaviji uspiješno nastavio raditi sve do svoje smrti 1951. godine. Mnogi naučni radovi, kao i Harvardska biblioteka potpisuju Maly-a kao jugoslovena ili botaničara iz Bosne, što govori da je Karlo zanemario sve nemire i burne ratove oko sebe i posvetio svoj život nauci.
Godinama rada je uspio prikupiti izuzetno bogat herbarski materijal, opisati brojne endeme i relikte i sve to pohraniti u Herbarijumu Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, koji je sam osnovao 1913. godine u Botaničkom vrtu koji se nalazi u centralnom dijelu kompleksa Zemaljskog muzeja. Nažalost, danas je zatvoren, zbog nebrige i nemara vlasti u Sarajevu. U njemu se uzgaja više od 3000 biljnih vrsta. Vrt sadrži vrlo vrijedne zbirke i herbar koji su punili brojni poznati autori kao što su: Blau Otto (1828-1879), Moellendorff Otto (1848-1903), Hofmann Florian (1834-1889), Brandis Erich (1834-1931), Fiala Franjo (1861-1898), Beck Günther von Mannagetta (1856-1931) i Maly Karlo (1874-1951). Zahvaljujući Karlu iz Beča su u Sarajevo 1905. godine stigli članovi međunarodnog botaničkog kongresa. Tada je počeo razvoj tog dijela muzeja i istraživanja prirode.
Zašto memorijalna ploča Karlu na Ravnoj planini?
Ovaj botaničar je cijeli svoj život posvetio botanici. Putovao je kroz cijelu zemlju, istraživao bilje i mnogim vrstama je dao ime. Često ćete za naziv biljke sa ovih prostora vidjeti latinski naziv koji je dao Maly.
Ravna planina i pojas Jahorine je oduvijek bio bogat različitim biljnim i životinjskim vrstama. Maly je mnogo vremena proveo ovdje, istražujući biljke, a 1938. godine je izdao rad Pregled flore šuma na Ravnoj planini – Jahorini kod Pala. Nažalost ovaj dio je na njemačkom jeziku, pa za njega nema dovoljno mjesta, ali i vremena da bude opisan u ovom članku.
Da su botaničari voljeli i pohodili ove prostore govori i to da su baš na ovom mjestu odlučili da Maly-u podignu memorijalnu ploču, koja je eto, sačekala nas, da se udubimo u istraživanje i Karla zadržimo što dalje od zaborava, jer biljke koje poznaje svjetska nauka, su prvi put istražene i klasifikovane upravo ovdje, ovdje su dobile ime i na taj način, ovi prostori su kroz rad Karla Maly-a dali doprinos nauci, a u knjigama, prašnjavim bibliotekama, zauvijek će biti zapisani redovi teksta, Ravna planina, Jahorina, Pale, Karlo Maly.
Prijatna kandilka iz porodice ljutića (Aquilegia grata), koju je Karlo pronašao u Dobrunu kod Višegrada 1909. godine. (Curtis’s Botanical Magazine Tab 9405 Aquilegia grata from Karl Maly’s sample Dobrun Bosnia 1909)
(www.palelive.com)