Огласи
„Taj grob, prevelik i za veliku varoš, stoji kraj naše živopisne crkve obeležen samo drvenim krstom. Selo, koje je u svojoj sirotinji dalo smrti tako bogatu žetvu, nije u stanju da samo, bez pomoći uviđavnih, obeleži vidnijim kojim znakom, to ibilje svoje žrtve… Pale, sagoreno i desetkovano selo naše, ostaće svakom priložniku duboko i toplo blagodarno“ – tim se riječima, pored ostalog, obratio 20.10.1924. godine sveštenik Simo Begović, kao predsjednik Odbora za podizanje spomenika poginulim 1914. godine na Palama.
Do tada, je ispred Crkve Uspenja presvete Bogorodice u Palama, stajao grob sa drvenim krstom kao ožiljak iz rata u kojem je ovaj kraj izgubio veliki dio stanovništva.
| Na fotografiji iznad: Parastos za ubijene Srbe u Prvom svjetskom ratu. Lijevo (grupa kuća) je Han Stojanovića (Guja). Iza spomenika palih žrtava Prvog svjetskog rata, vidi se automobil, a na Kalovitim Brdima nekoliko kuća. Na mjestu gdje je danas Kulturni centar Pale je livada. |
Međutim, podizanje dostojne grobnice i spomenika žrtvama nije imalo razumijevanja, pa je organizacioni odbor dobio odbijenicu uz objašnjenje „da za novčanu pomoć za podizanje spomenika poginulim 1914. godine, Središnja uprava u Sarajevu nije mogla uvažiti, jer po odobrenim društvenim pravilima takav rad ne spada u društveni djelokrug.“
Sveštenik Simo Begović je pred početak rata uhvaćen pred crkvom u Sokocu i ostatak rata je proveo u zatvoru u Aradu. Kao sveštenik služio je u više parohija romanijskog kraja, a njegovo nezadovoljstvo zbog nedostatka sredstava, lošeg odnosa banova prema paljanskom kraju i pretjeranom centralizmu države je iskalio tako što je u Sarajevo poveo izaslanstvo seljaka iz Pala, ušao u banovu rezidenciju u Sarajevu i zatražio od bana 4000 dinara. „Sta će ti 4000 dinara?“ upitao ga je ban. „Htio bih kupiti kartu za Beč,“ odgovorio mu je Begović, „da odem na grob Franje Josipa pa da mu kažem: „E, moj Franc, da sam samo znao u kakvoj će se kaci naći Bosna nakon tvoje smrti, ne bih ni prstom mrdnuo da te svrgnemo“.
Organizacioni odbor je počeo izgradnju spomenika. Narod je počeo sakupljati rasturene kosti, davao je novčane priloge, materijal, pružao dobrovoljni rad. Izgradnja grobnice i spomenika nije mogla da čeka.
Podignut je mermerni stub, dovezen iz Jablanice, a na njega je uklesan tekst: „Putniče, stani i pokloni se prahu onih koji bez jauka žrtvovaše svoje živote velikoj misli oslobođenja i ujedinjenja; očeliči se ovim svetlim primerom i uči decu svoju kako nesebično treba voleti otadžbinu i narod svoj. Pale, 10. X. 1926. Odbor“.
Na postament spomenika u mermernu ploču uklesan je kamen sa groba kralja Petra I Oslobodioca koji na simboličan način sjedinjuje kosti onih koji su svoje živote žrtvovali za Kralja i Otadžbinu, a sa zapadne strane ispod uklesanog krsta stoji natpis:
Drugi tekst kao da objašnjava i tumači riječi prethodnog: „Svetlim senima sedamdeset i dveju žrtava palih za slobodu otadžbine. Srpski narod.“ Treći tekst: „Na Palama i po okolici pale su od austro-ugarskog besa i nasilja u 1914. godine 72 žrtve srpskog naroda, sahranjene u ovaj zajednički grob. Na grob žrtava Velikog oslobodioca Petra I“.
Odlikovani Paljani u Prvom svjetskom ratu ispred spomenika. Četvrti s lijeva na desno je sveštenik Simo Begović.
U zajedničku grobnicu su položene 72 žrtve, mađutim tačan broj stradalih u Prvom svjetskom ratu sa ovih područja nikada neće biti poznat. Osim u Palama, velika stratišta su bila u Prači i Podgrabu i tamo se ne zna koliko je ljudi stradalo, te 1914. godine. Nepoznat je tačan broj umorenih u dobojskom logoru i u Aradu. Nepoznat je broj ubijenih u Goraždu, kada su austrougari i šuckori pristigli kolone izbjeglica na mostu. Jedan broj boraca prebjegao je u srpsku vojsku u toku Prvog svjetskog rata i tamo poginuo. Nepoznat js broj poginulih na bojištima Rusije, u oktobarskoj revoluciji 1917. godine.
Mnoštvo je nepoznanica da bi se utvrdio tačan broj stradalnika Prvog svjetskog rata sa područja Pala. Spomenik na kojem je utisnut broj „72“ samo je jedan mali dio palih boraca i žrtava rata širom Evrope. Jedan broj Paljana poginuo je na ratištu u Tirolu i drugim dijelovima gdje je carevina vodila rat.
Računa se da je deset odsto od ukupnog stanovništva atara Pala bilo u mučilištima zeničkog, dobojskog i aradskog koncentracionog logora. Ispražnjena su čitava sela, zatrvene su brojne porodice.
Računa se da je od oko 4200 dobrovoljaca srpske nacionalnosti iz Bosne u srpskoj vojsci 130 bilo iz opštine Pale, teritorije koja je tada brojala između 483 stanovnika (po popisu iz 1895. godine) i 2.382 (po podacima iz 1921. godine).
Prema zvaničnim podacima poznato je da je petnaest dobrovoljaca poginulo u direktnom sukobu sa neprijateljskim snagama. 26 boraca je ranjeno, a za izrazitu hrabrost i iskazano junaštvo odlikovan je dobar dio dobrovoljaca: Karađorđevom zvijezdom (8), medaljom Obilića (26), Spomenicom prelaska preko Albanije (13), kao i brojnim drugim zahvalnicama i diplomama.
Spomenik podignut žrtvama Prvog svjetskog rata, oskrnavljen je od strane ustaša 1941. godine, a popravljen je po oslobođenju paljanskih krajeva poslije 3. aprila 1945. godine.
„SVETLIM SENAMA
SEDAMDESET I DVEJU
ŽRTAVA PALIH
ZA SLOBODU OTADŽBINE“
SRPSKI NAROD
„PUTNIČE STANI
I POKLONI SE PRAHU ONIH
KOJI BEZ JAUKA ŽRTVOVAŠE
SVOJE ŽIVOTE VELIKOJ MISLI
OSLOBOĐENJA I UJEDINJENJA;
OČELIČI SE OVIM SVIJETLIM
PRIMEROM I UČI DECU SVOJU
KAKO NESEBIČNO TREBA VOLETI
OTADŽBINU I NAROD SVOJ.“
(www.palelive.com)
