Posljednja sjednica Jugoslovenske vlade u Palama 13. aprila 1941.

Jugoslovenska je vlada održala 9. aprila sjednicu u Sevojnu, kod Užica, na kojoj je odlučeno da se odobri kredit, da službenici ne idu sa svojih dužnosti, kao i da se vlada povuče prema Palama, a Vrhovna komanda prema Drinjači kod Zvornika.

Na sjednici Ministarskog savjeta, koja je održana 9. aprila na Palama, prisustvovali su svi ministri sem predsjednika vlade generala Simovića (koji je bio u štabu Vrhovne komande) i dr. Mačeka. Pored ostalog , donesene su odluke: da se činovnicima da po 50 dinara, da se srebrni novac koji je ostao u Beogradu, stavi na raspolaganje predsjedniku opštine, da se umoli predsjednik vlade da dođe iz Vrhovne komande na Pale.

Štab Vrhovne komande doselio se na Pale 12. aprila, a u Malom Zvorniku ostao dio Štaba, a Štab Komande pozadine Vrhovne komande preselio se u Sarajevo.

Na dvije sjednice Ministarskog savjeta, održane 12. aprila na Palama, odlučeno je da se amnestiraju svi politički kažnjenici, da se uredi prelaz vlade; da novčanice od 10 000 dinara nemaju vrijednost, a da su puštene u promet sitne novčanice. Dio tih bezvrijednih novčanica zapaljen je na Kalovitim Brdima, čega se sjećaju stariji mještani.

„Posljednja sjednica jugoslovenske vlade u zemlji održana je 13. aprila na Palama, bili su prisutni: predsjednik vlade general Simović, potpredsjednik Jovanović, ministri: Jevtić, Ninčić, Grol, Krek, Snoj, Trifunović, Šutej, Budisavljević, Čubrilović, Smoljan, Banjanin, Marković, Ilić, Kosanović, na kraju dolazi ban dr Ivan Šubašić“. Jasno je da na ovoj sjednici, kao ni na prethodne tri, nije prisustvovao kralj Petar II. On je ovog dana bio na putu prema Nikšiću, a prije, 11. i 12. aprila u Han – Pijesku i na relaciji Sokolac-Rogatica-Goražde-Foča, i dalje.

„Predsjednik vlade general Simović i ministar vojske general Ilić smatraju za potrebno da se vlada preseli u Nikšić, da bude s kraljem, za svaki slučaj. Zaključuje se da se 14. aprila rano, najdalje do 7,30 časova, krene pravcem Pale-Prača-Goražde-Foča-Kalinovik-Kifino Selo-Gacko-Avtovac-Bileća-Nikšić, gdje će vlada ostati.

Ministar vojske posljednji će krenuti, a u 8 časova kamion sa benzinom“. Posve je usaglašeno sjećanje kralja Petra II sa dokumentima koje navodi V.Terzić u svojoj knjizi „Slom Kraljevine Jugoslavije 1941“.

Iz dokumenata koje navodi Terzić, jasno je da kralj nije bio na Palama, da se vlada bavila marginalnim poslovima, da nije uopšte odlučivala o potpisivanju dokumenta kapitulacije. Sažeto rečeno, dok kuća gori, baba se češlja, ne hajući šta se dešava oko nje.

Boravak jugoslovenske vlade na Palama bio je nepuna četiri dana: 10,11,12,13. i osam časova od 14. aprila 1941. godine ili došli u četvrtak poslije podne, boravili u petak, subotu, nedjelju, a otputovali u ponedjeljak ujutru. U nedjelju je bio katolički Uskrs.

Sjednice vlade održavane su u domu časnih sestara na Kalovitim Brdima, koji je sredinom novembra 1941. godine sa ostalim objektima izgorio. U blizini tog mjesta danas se nalazi Studentski dom na Kalovitim Brdima.

Članovi vlade bili su smješteni u mnogim vilama okolo, kao što su vila Matića i Markovića, hoteli „Kočević“, Poštanski dom, Dom časnih sestara i drugi objekti. U tim objektima bila je smještena i Vrhovna komanda, odnosno viši oficiri i generali Jugoslovenske vojske. Svuda pritisla uznemirenost i neka mukla prijetnja, kao nebo pred oluju. A u kraljevini svuda ključa od haosa, i polako tone u suton, prvo odavde sa Pala.

Štab Vrhovne komande na Palama

Štab Vrhovne komande nalazio se na Palama. Predsjednik Vlade general Simović, prije nego što je otputovao za Nikšić, predao je novoodređenom načelniku Štaba Vrhovne komande generalu Danilu Kalafatoviću pismo:“… Kraljevska vlada Vas ovlašćuje da odmah zatražite primirje od neprijatelja, kako bi se dobilo u vremenu i olakšala situacija vojske“.

„Međutim, prema izjavi najvećeg dela članova ondašnje Vlade, na sjednici koja je održana 13. aprila na Palama, nije doneta nikakva odluka o zaključivanju primirja ili o kapitulaciji, niti je vlada dala ovlašćenje bilo kome da u njeno ime pregovara s Nemcima“.

„Vlada kao celina nikad nije diskutovala pitanje kapitulacije i prema tome nikad nije dala odobrenje za jednu odluku koju je bio doneo sam Simović“.

„Oko podne, 15. aprila, ponovo je tražena veza sa Nikšićem da se izvesti vlada o zaključenom delimičnom primirju sa nemačkim đeneralom Henricijem… Saznali smo: da od članova Vlade nema nikoga u Nikšiću; da su po podne ovog dana cela Vlada sa kraljem otputovali avionom iz zemlje; da je kraljević Đorđe ostavljen u Foči. Đeneral Kalafatović je ostao jedini predstavnik države i vojne vlasti u zemlji“.

Alsksandar Cincar-Marković izjavio je u zapisnik, pred vojnim istražiteljem u Beogradu, avgust 1945. godine, pored ostalog, i slijedeće:… U Sarajevu je bio pravi krkljanac od naše vojske, i očekivao se ulazak Nemaca. Sklonili smo se na Pale, gde smo i prenoćili. To je bilo 15. aprila. Toga dana po podne došao je k meni jedan kapetan sa svojeručnim pismom od đenerala Kalafatovića, koji me je hitno pozvao da dođem kod njega… Štab Vrhovne komande bio je smešten u talijanskoj školi i pri svome dolasku zatekao sam oko stotinu oficira u dvorištu zgrade… Kalafatović js apelovao na mene da budem potpisnik akta o kapitulaciji…“

Očito da js A.C.Marković pogrešno konstatovao za dom časnih sestara da je to „talijanska škola“, vjerovatno je to zaključio što je pored tog doma uočio katoličku kapelu, a časne sestre su i održavale vjersku nastavu za djecu.

„…Iz Pala krenuli smo Rade Janković, ja i taj nemački oficir 16. aprila ujutru za Sarajevo. U Sarajevu ostali smo čitav dan, gde je gen. Janković pregledao spiskove materijala i ljudstva, kao i rokove u pogledu izvršenja kapitulacije. Nemačke trupe već su bile zauzele grad Sarajevo i kancelarije Vrhovne komande bile su smeštene u jednoj od tamošnjih gimnazija. Zgrada js kiptela od viših oficira, a naročito đenerala.“

(www.palelive.com / Isječak iz knjige Pale i Paljani, profesora Mojsija Đerkovića)