U srijedu obilježavanje dana sjećanja na stradalu djecu Srpskog Sarajeva

ISTOČNO SARAJEVO – Osnovna škola „Sveti Sava“ u Istočnom Novom Sarajevu obilježiće 11. mart, Dan sjećanja na stradalu djecu Srpskog Sarajeva, sa posebnim akcentom na njene učenice Natašu Učur i Milicu Lalović, koje su sinonim stradanja 123 djece na području Sarajevsko-romanijske regije.
Nataša i Milica ubijene su za vrijeme primirja 11. marta 1995. godine u sarajevskom naselju Grbavica, koje je tada bilo pod srpskom kontrolom. Tog dana je snajperista sa zgrade „Lorisa“ iz muslimanskog dijela grada ugasio dva mlada života.

Kobnog dana desetegodišnja Milica i devetogodišnja Nataša nisu završile omiljenu igru lastišem koju su, ne sumnjajući u zle namjere odraslih, započele ispred svoje zgrade u tadašnjoj Ulici Rave Janković na broju 59.

Djevojčice su odmah prevezene u bolnicu Kasindo, u čijem zapisniku je navedeno da je Milica dovezena mrtva, a da je Nataša preminula 15 minuta nakon prijema.

LJekar u bolnici Slavko Ždrale konstatovao je teške povrede glave, bez mogućnosti da im bude pružena ikakva pomoć.

Nataša i Milica ostale su nerazdvojne i poslije smrti, sahranjene su jedna do druge na groblju Miljevići u Istočnom Novom Sarajevu, samo nekoliko kilometara od grada u kojem su rođene.

Direktor Osnovne škole „Sveti Sava“ Danijela Mrda rekla je Srni da su, pored Nataše i Milice, još četiri učenika ove škole izgubila život.

Najmlađa, Zorica Divčić, bila je tek upisana u prvi razred, a najstarija Dijana Ćosović, nikada nije podigla svjedočanstvo koje se i danas nalazi u školskoj arhivi.

„Uvijek je teško pričati o 11. martu, a naša je obaveza i dužnost, kao prosvjetnih radnika, ali i građana da spominjemo najmlađe koji su nevino stradali u toku rata“, naglasila je Mrda.

U znak sjećanja na Natašu i Milicu, ali i na svu ubijenu djecu na području Srpskog Sarajeva, u srijedu, 11. marta, biće položeno cvijeće i vijenci na Spomen-obilježju podignutom u školskom dvorištu, te služen parastos i održan istorijski čas kojem će prisustvovati učenici i nastavnici svih škola iz regije.

Na spomeniku su uklesani stihovi pjesnika Gorana Vračara „Sumrak“, koji su posvećeni stradaloj djeci.

Direktor Centra za istraživanje rata i ratnih zločina Republike Srpske Milorad Kojić rekao je Srni da je, prema izjavama svjedoka, što je godinama dostupno Tužilaštvu BiH, evidentirano ime i prezime snajperiste koji se hlalio kako je ubistvom ove dvije djevojčice ispunio svoju normu.

„Ubisto Nataše i Milice je specifično, jer su svi smatrali da će se potpuno poštovati odluka o primirju. Međutim, to se nije desilo, jer su monstrumi, po očiglednom nalogu njihovih tadašnjih političkih i vojnih vlasti, na brutalan način ubijali i djecu da bi isprovocirali srpsku stranu da odreaguje i bude optužena za kršenje primirja“, naglasio je Kojić.

On je istakao da je ubistvo djevojčica, koje nikoga nisu mogle da ugroze, bila jedna od metoda koju je neprijatelj koristio da bi izazvao Srbe, računajući da posebno ubistvo djece nikoga ne može ostaviti ravnodušnim.

Kojić je naveo da je Centar radio posebno istraživanje koje je obuhvatilo 585 ubijene srpske djece od 1992. do 1995. godine u BiH, te šestoro djece koja su preživjela seksualna zlostavljanja i torture zbog kojih i danas trpe određene psihičke posljedice.

„Veoma je važno da pravosudni organi pokrenu procese protiv svih koji su počinili strašne zločine nad svim narodima, prije svega mislim na zločine počinjene nad srpskim narodom, posebno nad djecom kao najosjetljivijom kategorijom“, smatra Kojić.

On je istakao da se pravosudne intitucije, koje su potpuno inertne kada su u pitanju zločini nad Srbima, moraju što prije pozabaviti ovim pitanjima.

„Za ubistvo Nataše i Milice, ali i Danke iz Jošanice, djece Dimitrijević iz Skelana, odnosno Srebreničke regije, djece Janković na području Jajca i mnogih drugih malih stradalnika tokom rata, zločinci nisu odgovarali što je nedopustivo“, naglasio je Kojić.

U Organizaciji porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Istočno Sarajevo kažu da slučaj ubijenih djevojčica Nataše i Milice nije jedini, jer su mnoga srpska djeca ubijana i teško ranjavana u dijelovima Sarajeva pod srpskom kontrolom, Vojkovićima, Grlici, Vracama, a da niko nikada za to nije procesuiran.

„Nama ostaje da se sjećamo svih srpskih žrtava, među kojima su i naši najmlađi, te da obilježavamo datume njihovih stradanja i na taj način ne zaboravimo šta nam se dešavalo u ne tako davnoj prošlosti“, poručili su iz ove Organizacije.

(www.palelive.com / Srna)