Andrić: Samo vi radite svoj posao

VIŠEGRAD – Andrićgrad sa tla ne mogu podići ni mnogo jače oluje, ni povodnji i on će ostati tamo gdje jeste, tužne sudbine poput đuprije na Drini koju su neimari gradili danju, a oni drugi rušili noću, navodi se u otvorenom pismu javnosti predsjednika Skupštine Andrićgrada Radoja Andrića povodom stalnih napada pojedinih medija na grad od kamena.

„Današnji neimari Andrićgrad grade i danju i noću, a oni, ipak, malobrojni zlosrećni novinari i snimatelji ne mogu baš da ruše, pa ga objektivno snimaju smo noću da se ne vidi šta je to sagrađeno danju.

Da nije dežurnih dušebrižnika i kvazimoralista među novinarima i drugim osporavateljima velikog duhovnog i graditeljskog djela u nastajanju, možda bi nama dopala nesreća da radimo to što oni rade, a ne da gradimo i stvaramo. I zato, slobodno nastavite sa vašim ‘nestašlucima’ i ‘ustašlucima’, ako vas to toliko uveseljava i čini srećnim“, ističe se u pismu.

Andrić je podsjetio da je ostalo još 82 dana do Vidovdana, kada se navršavaju i tri godine od kada se osmišljava i gradi Andrićgrad u Višegradu.

„Još 82 dana građenja i još 82 dana rušenja… Niti malo za čekati, niti je mnogo dana da se završi sve započeto. Ali, dovoljno – da graditelji završe započeto, a osporavatelji da ospore. Ako mogu. Graditelji, vidjeli smo, mogu, a osporavatelji, svakako, ne mogu, pa iznova započinju već započeto, pobijaju već pobijeno, blate već oblaćeno“, naglašava se u pismu.

Predsjednik Skupštine Andrićgrada upitao je odakle ta njihova nepresušna potreba da u novinskim tekstovima, televizijskim prilozima, blogovima i svim ostalim njima dostupnim sredstvima ne vide ono što svi vide, ne čuju ono što drugačije misleći govore i ne govore ono što jeste?

„Da li su zaista u pravu – zapitaće se svako ko iz opreznosti preispituje svoj rad i stav, pa tako i tvorci Andrićgrada, ali mora li se odgovoriti baš na svaku optužbu, svaku laž, svaki novinski ‘nestašluk’, a ponekad, bogami, i ‘ustašluk’ – što je blaga riječ kada se javno želi, i analizom ispuštene krvi, utvrditi da li je Emir Kusturica Srbin ili nije“, navodi Andrić.

On ocjenjuje da je besmisleno u novinskim tekstovima baviti se ciframa, jer njih, kad je o Andrićgradu riječ, imaju na raspolaganju knjigovođe, poreski, tržišni i budžetski inspektori, ravizori i svi drugi kojima je to posao…

„I svi su ih, u minule tri godine, analizirali i kontrolisali nebrojeno puta. Da li mislite da su svi oni podmićeni i da su dio velike zavjere u kojoj je i jedan predsjednik Republike, jedna vlada i mnogo, mnogo umnih učenih ljudi posvećenih nauci, umjetnosti, istoriji? Da li je moguće da su svi oni slijepi, gluvi i nijemi, a da samo vi vidite, čujete i govorite božanske promisli i riječi, što je prirodno, jer samo takvi kao vi i znaju gdje obitava bog…“, ističe Andrić.

Ili je, kaže on, o nečem mnogo prizemnijem riječ – o moralu i objektivnosti, o čemu se kvalifikovanije može razgovarati ako se, prethodno, odgovori na nekoliko pitanja.

„Može li Vlada Republike Srpske da donese odluku kojom odobrava i finansira realizaciju projekta kakav je Andrićgrad? Može li Skupština grada Višegada da usvoji istu odluku? Da li pravno lice iz Republike Srbije može da učestvuje u realizaciji tog projekta? Može i jeste, tako je bilo i tako će biti! Zakoni to dozvoljavaju“, poručio je Andrić.

Ko to shvata i ko se drži zakonitosti, ističe predsjednik Skupštine Andrićgrada, ne mora se pozivati na moral i objektivnost i obrnuto, a ko ne shvata ništa od toga mora se upoznati sa pojedinačnim definicijama svega od pobrojanog.

„Budući da je netačna ovde vrlo prisutna definicija – da je moralno ono što se mora, isto tako je netačna i definicija da je onaj ko drži objektiv kamere u rukama – objektivan. Tim se objektivom može snimati i iz žablje perspektive, ali i iz ptičije. Po prirodi stvari, žaba nikako ne može sagledati ono što može ptica, ali ima nasušnu potrebu, iako je bog odredio da bude žaba, da svijet sagleda kao ptica. Zato je njeno kretanje skokovima uvis tako groteskno“, navodi se u pismu.

Iz dvije prethodne, pojednostavljeno izvedene netačne definicije morala i objektivnosti, ipak se, kaže Andrić, kao iz dva minusa, može dobiti jedan plus, odnosno primjenjivo tačna definicija – moralno je i objektivno kada novinar tijelom, sa obje noge, stoji na zemlji, a duhom i objektivom je i iznad ptičijih visina, a ko to ne može ili ne umije, neka radi kako je i do sada radio.

„Ko ni to ne razumije – postoji u našoj prošlosti mnogo poučnih priča, poput one iz Drugog svjetskog rata, sažete u rečenici: ‘Samo ti radi svoj posao’. NJu je izgovorio starac, svešteno lice, u redu za klanje, sa mirom koji je ostao nedokučiv ustaškom koljaču, čak i nakon što je zaklao tog starca.

Da nije malo preoštro? Nije. Oštri su ‘nestašluci’, a, bogami, i ‘ustašluci’ poput onog, svako malo ponovljenog zahtjeva da se, kada već ne može drugačije, analizom krvi Emira Kusturice ustanovi da li je on Srbin ili se lažno predstavlja… A laboratorija za takvu analizu krvi danas nema, bilo ih je kod dr Mengelea…“, kaže Andrić.

Ako, pak, ne razumiju ni prethodnu poruku, dodaje se u pismu, možda im je lakše da shvate da je Višegrad od poreza, taksi, kroz angažovanje višegradske građevinske operative i radnika, kupovinom građevinskog materijala od višegradskih firmi te kroz direktno zapošljavanje u „Andrićgradu“ i Andrićevom institutu – za ove tri godine dobio dva puta više novca nego što je uložio?

„Ako ni to nije dovoljno jasno – Višegradu u vlasništvu ostaje pozorište i nova zgrada za opštinsku administraciju, sagrađena u Andrićgradu, u koju će neka naredna opštinska Skupština, a možda i ova koja to za sada odbija, biti useljena. Ko zna, mada gotovo kopernikanski je obrt da je sadašnja, Andrićgradu u svemu oponentska Skupština Všegrada, jednoglasno usvojila izveštaj o radu svog predstavnika u Skupštini ‘Adrićgrada’ d.o.o. I u tom izvještaju bilo je riječi o finansiranju Andrićgrada, pa – nije odbijen, nego jednoglasno usvojen! Veliki je to korak ka potpunom međusobnom razumijevanju“, ocjenjuje Andrić.

Onim novinarima kojima je posvećeno ovo pismo, ističe Andrić, to ništa ne znači, odnosno znači da im ne ogovaraju dobri odnosi lokalne vlasti i Andrićgrada, pa tu vijest nisu ni objavili. To znači, navodi on, da oni ne vjeruju ni svim revizijama, kontrolama, istragama, potragama i pretragama – koje nisu našle ni lopovluke ni lopove.

„Te ‘lopovluke’ izmišljaju i u etar dižu umišljajući da su moćan vjetar, a ne shvataju da dižu suvo lišće koje, tek kada je mrtvo, može da poleti; taj leš lebdi u vazduhu dok, konačno, i vjetru ne dojadi – pa ga pusti da padne na zemlju, gdje mu je i mjesto, da satruli i bude zaboravljeno“, kaže se u pismu.

Ali, kaže Andrić, ide Vidovdan, dan kada će biti obilježeno tri godine rada i predstavljeni planovi za četvrtu godinu. „Poradovaćemo se i Sveslovenskom univerzitetu lijepih umjetnosti, koji nije ni bio u planu, kao što ni u primislima nije bilo da će Višegrad postati univerzitetski grad! Nekima je teško da shvate da su uspjele ideje Drvengrad i Andrićgrad, kojih nije bilo dok nije došao Emir Kusturica!“, naglašava se u pismu.

Ide Vidovdan, kaže Andrić, dan kada se „podvlači crta“ i ispod 100 godina od početka Prvog svketskog rata i kada će se vidjeti ko je šta uradio i za sobom ostavio.

„A vi, samo nastavite da radite svoj posao. Hvala vam što postojite. Da nije vas, možda bi nama dopala ta nesreća…“, poručio je predsjednik Skupštine Andrićgrada Radoje Andrić u otvorenom pismu javnosti povodom stalnih napada pojedinih medija i novinara na Andrićgrad.

(www.palelive.com / Srna)