Огласи
Fotografija Pala napravljena nakon Prvog svjetskog rata. Na njoj je vidljiva austrougarska kasarna u lošem stanju. Pored izgled kasarne fotografisan prije 1902. godine.
Članom 25 završnog akta Berlinskog kongresa 1878., Austrougarska Monarhija dobila je mandat velikih sila da okupira Bosnu i Hercegovinu pod perfidnim izgovorom da će uspostaviti mir i političku stabilnost u ovim pokrajinama.
Dalji razvoj događaja nepobitno je dokazao da je Austro-Ugarska došla u Bosnu i Hercegovinu kao osvajačka imperijalistička sila s težnjom da okupirane teritorije pretvori u bazu za dalje prodiranje na Balkan. U doba austrougarske okupacije izvršen je značajan prelaz sa naturalne na robno-novčanu privredu, započela je izgradnja komunalnih objekata, željezničkih pruga i puteva i snažna industrijalizacija. Austrougarski kapital je dobio odriješene ruke u eksploataciji prirodnih bogatstava, a u prvom redu šumskog i rudnog bogatstva.
Austrougarska vlast je odmah ustupila svojim firmama više od 300.000 hektara najboljih šumskih površina i započela izgradnju pilana i drugih preduzeća za industrijsku preradu drveta. U to vrijeme i područje Pala počelo se pretvarati u važan centar drvne industrije. Tada je započelo intenzivije naseljavanje paljanskog polja. Ljudi su pokazivali tendenciju da se približe industrijskim centrima i komunikacijama.
Austrougarska oficirska stanica na Kalovitim brdima 1905. godine
Sa jačanjem Pala kao centra, Prača je počela da gubi na značaju, pa je u Palama za potrebe vojske izgrađena vojna kasarna na Kalovitim brdima. Kasarna je izgrađena prije 1900. godine. Neki od objekata su pretvoreni u oficirsku stanicu u kojoj je vjerovatno bila smještena pošta, telefon i telegraf.
Prema službenim podacima austrougarske uprave za Bosnu i Hercegovinu, u Palama su već 1879. godine postojale dvije evropski uređene pilane, a njihovi proizvodi su čekali da budu transportovani za Sarajevo cestom čija je izgradnja tada bila u toku. Kada je izgradila strateški važnu željezničku prugu Sarajevo – Višegrad (1905. godine), Austrougarska je imala u vidu i njen veliki privredni značaj. Tada su Pale dobile svoju željezničku stanicu, a šumarstvo i industrijska prerada drveta novi razvojni podsticaj. Pale dobijaju i turistički značaj. Postaju sve poznatije kao izletničko mjesto. 1908. godine u Palama je bilo više gostionica i vila.
Nakon izbijanja Prvog svjetskog rata, Austrougarska je napala Srbiju i doživjela poraz na Ceru. Da bi vezale dio neprijateljskih snaga i olakšale položaj svoje glavnine na osnovnom pravcu neprijateljskog napada, crnogorska vojska i Užički odred Srpske vojske izvršili su početkom oktobra 1914. godine prodor u pravcu Sarajeva i izbili na područje Romanije. Tada su dijelovi crnogorske vojske ušli u Pale, a njihove patrole i prethodnice do Kozje ćuprije nadomak Sarajeva. Tom prilikom je zapaljen niz objekata, među kojima gotovo sve željezničke stanice na Miljacki. U naletu crnogorske vojske su najvjerovatnije stradali i vojni objekti, među kojima i kasarna na Kalovitim brdima (prva slika). (čitajte više: Evo nas braćo Paljani…)
Crnogorska vojska se uskoro morala povući pa se veći dio srpskog stanovništva sa područja Pala povlači se zajedno sa vojskom. Povučeni lošim iskustvom i brzim prodorom Crnogoraca, Austrougari 1918. grade i jačaju liniju odbrane grada Sarajeva. Izgrađen je snažan rov na uzvišenju Hodidjed. (čitajte više: Tragom starog grada Hodidjed)
Linija odbrane Sarajeva građena 1918. godine. Tom prilikom su izgrađeni rovovi na uzvišenjima Hodidjed i Rakovac
Danas se na Gradcu/Hodidjedu mogu pronaći tranšeji. Tu je i jedan bunker iskopan u stijeni, a na liticama uzvišenja se mogu pronaći željezne alke koje su imale ulogu vezanja telefonskih linija. Slične alke se mogu pronaći i na Trebeviću. Istraživanja otkrivaju da je rov bio opasan sa mnogo redova bodljikave žice. (čitajte više: Tragom starog grada Hodidjed)
Ostaci austrougarskih rovova kružnog oblika na Rakovcu
Jedan od rovova o kome se do sada nije pisalo je rov na Rakovcu na uzvišenju između Lupoglava i Gornje Ljubogošte na 990 mnv. Na ovom uzvišenju su i danas vidljivi ostaci tranšeja za borbu kao i „pozadinskog tranšeja“ za komandu. Za razliku od rovova na Gradcu ovdje nije moguće pronaći ostatke bodljikave žice, ali to ne znači da je nije bilo. S obzirom na to da je austrougarska vojska imala vojne vježbe, a da je kasarna na Kalovitim Brdima bila u blizini, velika je vjerovatnoća da su se ovdje odvijale i vojne vježbe.
{yoogallery src=[/images/stories/reportaze/bunker-rakovac/] width=[54] height=[54] title=[Rovovi Rakovac] style=[lightbox] effect=[fade] spotlight=[1] prefix=[thumb54_] thumb_cache_dir=[thumbs54] thumb_cache_time=[1440] load_lightbox=[1] thumb=[plain] rel=[lightbox[mygallery]] load_lightbox=[1] resize=[1] order=[asc] count=[50]}
Rovovi su okrenuti prema istoku, odakle su pruža čist pogled prema Romanij i Jasenu. Pogled ka zapadu otkriva vidljivost prema sljedećem odbrambenom rovu na Gradcu. Priča o austrougarskom rovu se prenosi i između starosjedilaca sela i zaseoka Rakovca. Uvidom u situaciju na terenu, položaju i značaju uzvišenja, otklanjaju se sve dileme. Crte rovova su vidljive i na Google mapama. Na uzvišenju se nalazi i vodovodna stanica odakle se napajaju vodom okolna sela.
Nakon poraza i povlačenja Austrougarske sa ovih prostora, svi njeni vojni objekti na području naše opštine su počeli padati u zaborav. Kasarna na Kalovitim Brdima je dugo odolijevala vremenu. Danas su na njenom mjestu izgrađene kuće. O ostacima rovova na brdima i bunkera okolo bivše trase pruge danas se malo zna i ta mjesta nisu obilježena kao sjećanje na teška vremena i Austrougarsku okupaciju.
Austrougarski vojnici
(www.palelive.com)
