Огласи
Beč je veliki centar Balkana iako on geografski ne pripada njemu. Grad je bio prestonica Rimskog carstva, glavni grad Austrijskog carstva te Austrougarske monarhije kada i dostiže svoj vrhunac krajem XIX vijeka i sa oko 2 000 000 stanovnika predstavlja cetvrti grad po velicini na svijetu.
Bečki univerzitet je osnovan daleke 1365. godine, dok je u srednjovjekovnoj Bosni bilo pismeno svega nekoliko klesara i banskih/kraljevskih pisara.
Ovaj grad je odigrao veliku ulogu u obrazovanju stanovništva i otvaranju naših prostora prema svijetu. Danas Beč ima oko 2,5 miliona stanovnika u širem području i deseti je grad po veličini u Evropskoj Uniji.
Srpski jezik na svakom koraku
Danas u Beču prema procjenama doseljenika živi oko 200.000 ljudi iz Ex Jugoslavije. Na svakom koraku je moguće čuti srpski jezik, a ljudi sa naših prostora, koji prvi put posjećuju Beč se često iznenade, kada shvate da ih ljudi iz delekih istočnih ili bliskoistočnih zemalja razumiju. Veliki broj stanovništva sa ovih prostora je uticao da vam u skoro svakoj radnji u Beču, ako ništa onda bar cijene mogu pročitati na srpskom jeziku.
Dok se šetate, razgledate, vozite metroom, idete u pozorište, srećete mnogo ljudi koji pričaju srpski jezik. Naši ljudi za Beč kažu da je treća srpska prestonica nakon Beograda i Čikaga.
Ćevapčići i pljeskavice
Sa našim stanovništvom u Beč se preselila kultura, ali i kuhinja. Gdje su naši ljudi, tu mora da bude specijaliteta od mesa. Na svakom koraku se mogu pronaći ćevapčići (table sa ponudom brze hrane su ih pune), čija cijena se kreće od 3,5 do 6 evra za 5 komada. Medutim, kvalitet je nekako loš, ni blizu sarajevskim i banjalučkim ćevapima.
Tu su i pljeskavice, koje su nekako slasnije za razliku od ćevapčića, međutim kod stranaca u Beču nekako bolje prolazi kebab ili giros.
Nismo baš cijenjeni
Naši ljudi su u Beč donijeli našu (neradničku) kulturu, pa u Beču kod Austrijanaca nismo baš cijenjeni kao radnici, međutim u Beču je veliki broj naših ljudi otvorio firme, pa se svake godine tamo odseljava veliki broj ljudi, ako ništa, ljudi bar nekoliko mjeseci rade na crno.
Zanati su u Austriji izuzetno cijenjeni i plaćeni. Ljudi koji dolaze sa ovih prostora, te poslove rade za izuzetno malo novca, što utiče na tržište domaćih zanatlija.
Čistoća i urednost
Beč je izuzetno čist i uredan grad. Germanska disciplina i urednost su malo narušene velikim doseljavanjem stanovništva iz svih dijelova svijeta. Bečke ulice su sređene i čiste, sa puno detalja, zelenila i živahnosti.
Iznenadilo nas je što psi kao i kod nas nemaju zaštitu na njušci, međutim kazne u Austriji su izuzetno velike, pa su psi dobro obučeni i dresirani. Ovdje vrijede sva visoka pravila, posjedovanja kućnih ljubimaca kojih se morate pridržavati.
Na svakom koraku je moguće vidjeti moderne kontejnere, koji olakšavaju reciklažu otpadnog materijala. Postavljeni su na mjesta na kojima ne narušavaju izgled sredine.
Grad je grandiozan i sređen, medutim nekako za naš ukus malo hladan.
Jedan od najskupljih gradova u Evropi
Wien je izuzetno skup grad. Standard je visok u odnosu na Ex Ju zemlje, pa je ovdje sve što je namjenjeno uživanju i odmoru skupo. Šoljica kafe u jeftinijim bečkim ulicama je 2,5 evra, dok pivo ne možete popiti ispod 3 evra u dnevnim, jefitnijim i restoranskim varijantama. Noćni život i clubing je posebna priča.
Ulaznice za kulturne manifestacije su tek posebna priča. Visoke kulturne manifestacije sebi može priuštiti samo elita i bogati turisti, a kulture u Beču nikad dosta. Prosto ne možete odoliti brojnim lecima i natpisima za manifestacije koji se nude na svakom koraku.
Grad živi u duhu Mocarta i Betovena i danas je jedan od najznačajnijih kulturnih centara starog kontinenta.
Najveće gradilište uprkos velikoj ekonomskoj krizi
Infrastruktura Beča se može porediti sa najvećim svjetskim metropolama. Beč leži na Dunavu, jednim dijelom na Dunavskom kanalu, grad je podijeljen na dvadesetak opština, koje su dobro opasane putevima i autoputevima. Grad je rasterećen velikih gužvi zahvaljujući velikom metrou, koji egzistira na nekoliko novoa. Do aerodroma u Beču vozi brzi voz, i u centar grada stižete za 14 minuta.
Beč je značajno ekonomsko središte. U Beču rade mnoge poznate banke i osiguravajuće kompanije od kojih mnoge posluju i u BiH. Grad po ugledu na američke gradove, ali i neke Evropske (London, Moskvu, Istanbul…) gradi svoj biznis centar nebodera.
Pogled na panoramu Beča otkriva da je grad jedno od najvećih gradilišta u Evropi uprkos velikoj krizi, kakva se ne pamti još od 1929. godine.
Kriza se osjeća na svakom koraku. Ljudi koji su posjećivali restorane, zabavne parkove, pozorišta… su više nego prepolovljeni. Osjeti se da nema novca, pa ljudi štede na svakom koraku. Novac se ovdje izuzetno cijeni i ne rasipa se lako.
„Ako bi me neko pitao ja bih živio na Palama„
Boraveći u Beču čovjek sretne i upozna mnogo naših ljudi, uglednih privrednika, muzičara, estradnih ličnosti, profesora, studenata… Naši ljudi se kreću u istim krugovima, posluju, sarađuju, djeluju zajedno. Stekao se utisak da su povezani i da se drže zajedno.
Među njima je i jedan ugledni preduzetnik i vlasnik fudbalskog kluba u Beču Srđan Stokić. „Čovjek koji je proputovao pola svijeta“ u Beču važi za uglednog privatnika, aktivnog u sportskom i kulturnom životu Srba u Austriji.
Srdačno, kroz osmjeh dobrodošlice i razumijevanja Srđan se prisjeća svog prvog boravka u Palama i na Jahorini.
„A bili smo prije par godina na Festivalu folklora koji je održan u Istočnom Sarajevu. Bili smo smješteni na Jahorini, nastupali smo u Lukavici u sportskoj dvorani i na trgu u Palama. Mnogo su mi se svidjele Pale, lijepo su sređene, uredne, ako bih me neko pitao gdje bih živio, ja bih rekao na Palama, mnogo mi se sviđa tamo.
Sa jedne strane Romanija, sa druge Jahorina, zaista je lijepo i jedva čekam da dođem ponovo“, sa osmjehom je ispričao Srđan.
(www.palelive.com)
