Iako je posljednjih dana padala kiša, podzemni rezervoari se nisu napunili, pa su još u Bijeloj bez vode izvori „Klijen“, „Vrelo“, „Otava“ i „Kruščanje“, a – kako kažu mještani – „utanjile su“ „Bijela voda“ i „Babina voda“.
Savo Tasić veli da su mu njegovi stariji ispričali da je bilo i sušnijih godina od ove.
„Moj otac Mikailo mi je pričao kako je jedna od poratnih godina bila toliko sušna da su svi izvori u selu Bijela presušili, a ima ih ukupno 22, pa su seljaci morali da jednom dnevno, iako se to radi po dva puta, da gone stoku po pet-šest kilometara do Dobruna i rijeke Rzava, i to u njegov klanac kod tunela – gdje su se jedino mogla napojiti“, priča Savo.
Na istu rijeku i na isto mjesto stoku su dovodili na pojilo i seljaci iz sela Staniševac i Stolac, i to je trajalo punih mjesec dana – dok iz izvora nije potekla voda.
„Na Tasića potoku bilo je pet vodenica, isto toliko i na potoku u Razdolinama – na kojima se vodeničko kolo nije okretalo, jer su badnjevi bili suvi, pa su seljaci kukuruz i pšenicu, a i zob, nosili na leđima ili vozili na zapregama u vodenice u Budimliju i Veletovo“ – kazuje Savo.
On tvrdi da su mu pričali da su stanovnici ovih sela vodu za piće i održavanje higijene nosili „na leđima“ u drvenim posudama – tzv. „bremama“ ili po dvoje u čabrovima.
„Staklena flaša je tada bila prava dragocjenost, a nije bila rijetkost da se voda toči i posebnu vrsti tikava, koje je narod zvao „paljka“, a njima se i rakija „vadila“ iz buradi i fučija“ – dodaje Savo.
(www.palelive.com / Srna)