Огласи
Burna prošlost Drugog svjetskog rata iza sebe je ostavila neizbrisive tragove. Koliko je komunizam sakrivao i zataškavao, toliko je njegov krah i pojačan nacionalizam pred kraj 80-tih i početkom devedesetih godina na površinu izbacio sve o čemu se ćutalo toliko godina.
Srbi u Bosni su najzad slobodan narod, koji bez straha od progona i linča uživa sve slobode. Maske su spale, okovi su skinuti i o nekim temama o kojima se do sada ćutalo, danas se zvoni na sva zvona.
Srbi kao i drugi narodi su uvijek podijeljeni, u svojim ciljevima, idejama, realizacijama na najmanje dva ili više frontova i ako nam je za utjehu to nije karakteristično samo za Srbe. Tako je bilo i u tom nesrećnom Drugom svjetskom ratu u kojem je izginulo između 900.000 i 1.200.000 Srba.
Preko naših prostora su vojevale razne ofanzive, prolazile četiri vojske, koje su gubile i osvajale naša planinska uzvišenja u Bosni. Ravna planina prirodno izdvojena je bila idealno mjesto za vojnički bijeg iz ratnih područja.
U jednom od dokumenata četničkog pokreta Draže Mihajlovića koji je potpisao Dobrosav Jevđević (na slici) stoji da „oko Sarajeva operišu naši izolovani odredi. U Ravnoj planini između Jahorine i Romanije imaju još dva naša bataljona koji su izbegli od ustaša i partizana, a u zoni Jabuka – Korjen dva drinska bataljona sve čisti četnici silom prevedeni u partizane, razaslao sam i tamo kurire da se prebace u Kalinovnik i Zagorje.“
Takođe u ustaškim dokumentima stoji „Oružnička postaja u Alipašinom Mostu javlja, da su se 11. januara 1943. godine povratili iz zarobljeništva djelatni domobrani radne bojne Stevo Vidić i Rade Bušić koje su u mjesecu oktobru 1942. g. na Ravnu Planinu odveli četnici.“
Na Trebeviću je u toku 1943. godine izgrađena Crkva Svetog Proroka Ilije koju je podigao komandant Trebevićkog odreda Šćepan Lučić i vojni sveštenik Novak Stanojević. Međutim, četnika na Ravnoj planini nije bilo već u septembru 1943. godine kada je preko Ravne planine krenula Druga krajiška brigada prema Kalinoviku u toku Šeste ofanzive.
Ovi zapisi govore u prilog da su aktivnosti četnika na ovim područjima bila intenzivirana u toku Drugog svjetskog rata, pa je ostatke oružja, vojne opreme, što zbog borbi koje su se vodile, što zbog nemara, moguće i danas pronaći po našim šumama.
U blizini Omladinske pećine na Ravnoj planini, pored šumskog puta i nekadašnje pruge preko koje se izvlačila šuma, danas postoje tri humke, koje svjedoče o nemiru na ovim područjima.
Navodno, ovdje su sahranjeni četnici, koje su pobili partizani pred kraj ili poslije rata. Parolom „predajte se, biće vam suđeno“, partizani su hapsili četnike, a potom ih streljali na poljanama.
Poznato je da je na kraju rata dio četničkih jedinica koji nije iskoristio amnestiju i stupio u partizanske jedinice stradao od partizana, jedan dio od ustaša, dio je prešao u Italiju, a značajan broj onih koji su uspjeli da se povuku u Austriju su Englezi vratili u Jugoslaviju gdje je veliki dio ubijen za vrijeme i neposredno poslije rata bez suđenja.
Danas, narod koji zna za ove grobove, nepoznatih vojnika, često ovdje prisluži svijeće. Tu počivaju ljudi koji su umrli za dobre ili loše ideale, svejedno je. Oni su ljudi.
Humke se nalaze približno na koordinatama 43°46’02.93″ N / 18°36’35.28″ E.
(www.palelive.com)
