Огласи
Glasine kažu da je nekada na Glasincu postojao veliki grad koji je nestao. Nauka je u prošlim decenijama mnoge činjenice o Glasincu i Romaniji razotkrila, međutim, čovjek sve što više zna, sve je više svjestan skromnosti njegovog znanja.
Ko su bili ti ljudi koji su hiljadama godina prije živjeli na Glasincu i Romaniji? Odakle su došli? Kako su izgledali? U šta su vjerovali? Čime su se hranili? Kako su izgledale njihove kuće, svetilišta, odjeća? Kako su se sahranjivali? Gdje su nestali?
To su neka od pitanja na koje je nauka dala samo djelimične odgovore, a na nama je da dalje istražujemo i pokušamo dopuniti sadašnje znanje.
Pomak u istraživanjima Glasinca se desio najnovijim istraživanjima na Crkvini kod sela Bjelosavljevići.
Crkvina na Glasincu kod sela Bjelosavljevići, na kojoj su rađena arheološka istraživanja
Šta je otkrilo istraživanje na Crkvini?
Toponimi crkvina, crkvica, crkvište, grad, gradac, gradina asociraju na mjesto gdje je nekada postojala crkva ili grad, neka građevina u drugom slučaju.
Kada je crkva u pitanju poznato je da ti toponimi čuvaju tradiciju o nekadašnjem postojanju crkve. Istraživanja u Bjelosavljevićima su otkrila da je na tom lokalitetu zaista bila crkva iz srednjeg vijeka. Iskopani su temelji kvadratne osnove, pronađeni su ostaci kreča i boje kojom su zidovi bili islikani. Sve to su poduprijeli i dubrovački zapisi o crkvi na Glasincu, međutim njena tačna lokacija se nije znala do novih istraživanja.
Sada treba postaviti pitanje šta je sa ostalim mjestima koja se nazivaju crkvištima ili crkvinama? Da li su i na njima ostaci crkava?
Odgovor je ne. Veliki broj ilirskih gradina, za koje još uvijek nije tačno utvrđeno da li su bile svetilišta nose toponim crkvina i u tome je najveća razlika. Crkva na Glasincu je dio srpske, slovenske kulture i nama mnogo znači, ali i ostale crkvine su bitne za cijelo čovječanstvo.
Gradina kod sela Pavičići
Krugovi koje vidimo na Google mapama
Očekivali ste krugove vanzemaljske aktivnosti, a sve što ste dobili jeste priča o nekim dosadnim Ilirima i crkvinama?
Ljudska mašta je čudo i u stanju je da ispriča predivne priče od kojih će vam se dlake na rukama nakostriješiti, pažnja usmjeriti, a mašta pokušati dočarati riječi koje upravo čujete ili čitate.
Krugovi koje mi danas vidimo pomoću Google mapa su vijekovima bili inspiracija za pričanje mnogih priča i od tuda dođe i priča o nekom izgubljenom gradu sa početka ovoga teksta. Kao i priče o Prokletoj Jerini, koja je izgleda živjela u skoro svakom utvrđenom gradu u Bosni i Srbiji, tako i ove ilirske gradine postadoše crkvine, ali ne baš sve.
Ovi krugovi su obični nasipi kamena, uglavnom pravilnog kružnog oblika i najviše ih ima na području Glasinca. Ako tome dodamo nekropole – gromile, vidjećemo da je ovdje bio skoncentrisan život u davnim vremenima i u nauci poznata Glasinačka kultura.
Moguće je da su Iliri u ovim krugovima vršili svoje religijske obrede, možda su polagali i žrtvu bogovima i moguće je da su ova mjesta svetilišta, ali crkve kakve mi danas poznajemo, sigurno nisu.
Pogled sa Crkvine kod sela Bjelosavljevići
Nema crkve na Gornjem Pribnju kod Pala
Slično legendama o nestalom gradu, Prokletoj Jerini, tako postoji i legenda da je na brdu Gornji Pribanj postojala crkva iz 1240. godine. Navodno, to crkva sv. Petra, koju su srušili Turci nakon osvajanja Bosne između 1463. i 1530. godine, a od kamena sazidali Begovu džamiju na Baščaršiji.
Tu legendu demantuje činjenica da je na Crkvenom brijegu gradina koja dimenzijama, načinom gradnje i položajem liči na druge gradine Sarajevsko – romanijskog platoa.
Kameni nasip, poredan u pravilni krug, bez ikakvog veziva je gradina iz ilirskog vremena. Na tom mjestu ne postoje ostaci veziva, vidljivi ostaci obrađivanja kamena, kao ni bilo kakvi ostaci iz Srednjeg vijeka koji su pronađeni kod Bjelosavljevića.
Crkvište na Gornjem Pribnju kod Pala
Navedene tvrdnje bi trebalo da potvrdi nauka i bez ozbiljnijih arheoloških istraživanja to je nemoguće učiniti. Međutim, ono što je vidljivo na terenu po svemu pripada praistorijskom periodu i od velikog je značaja za nauku.
Na zapadnoj strani Crkvine su vidljivi ostaci ilirskog naselja i kuće koje su oronule. Najbliža ilirska nekropola se nalazi nekoliko stotina metara niz Miljacku prema Dovlićima i po svemu sudeći je pripadala ovom plemenu.
Ovaj značajan istorijski lokalitet do sada nije ozbiljnije istraživan, a nažalost zbog ljudskog uticaja sve više i više postaje teško uočljiv.
Ostaci ilirske kuće i naselja na Gornjem Pribnju
(www.palelive.com)
