Огласи
Iz učionice raste pavita, krov prokišnjava, a zidovi se ruše. Na učenike i njihove učitelje podsjeća još samo drvena klupa i iskrzana školska tabla.
U oktobru 1991. godine „Višegradske novine“ objavile su zapis pod naslovom „Daska ukoso zakovana“, u kome se na simboličan način ukazuje na problem zatvaranja seoskih područnih škola zbog odumiranja sela i naglog smanjenja broja đaka:
„Brekće pretovaren `tamić“ u dvorištu seoske škole u Veletovu. Učitelj i nekoliko momčina ubacuju u njega dijelove pokućstva. Seljaci naslonjeni na naherene tarabe ili čvornate štapove od drenovine ćutke gledaju nesvakidašnji prizor.
Žene se sakupile u gomilu i, po običaju šapuću. Neka od njih krajičkom marame briše suze.
„Kakav je to skup, učo?“
Omanji čovjek, ruku punih odjevnih predmeta, odgovara: „Žalostan“.
Učitelj Mihajlo Kuzmanović objasnio je da se ukida škola u Veletovu. Poslije 80 godina postojanja i sa nekadašnjih 150 đaka – ostala je sa jednim jedinim. I to učiteljevim sinom. Pa je i učitelj odselio u drugu školu – u Vardište.
Područna škola u Veletovu te, 1991. godine, bila je prva na koju je stavljen katanac.
Ista sudbina zadesela je i drugu seosku školu u Gornjem Vardištu, gdje je učitelj Kuzmanović premješten iz Veletova.
A onda su dječiji smijeh i strogi glas učitelja utihnuli u seoskim školama na Gornjoj Lijesci, pa u Donjoj Lijesci, u Drinsku, Klašniku, Odžaku, Vlahovićima, Kamenici, Gostilji, a nešto kasnije i u Sasama i Donjem Vardištu.
Osnovna škola „Vuk Karadžić“ u Višegradu ima trenutno područna odjeljenja u Dobrunu, Prelovu, Međeđi i Novom Goraždu.
Nastavu u tim školama pohađa samo desetak učenika.
(www.palelive.com / Srna)
