Dejtonski mirovni sporazum – neminovnost koju treba poštovati

ISTOČNO SARAJEVO – Akademik Vojislav Maksimović rekao je da je Dejtonski mirovni sporazum neminovnost koju treba poštovati, a ne rušiti, jer je donio mir u BiH.

„On je bio i voljni i nevoljni događaj, ne treba ga ni hvaliti, a ni kuditi. Ne možemo ga se odreći, a to nije ni potrebno“, rekao je Maksimović za Srnu povodom 27 godina od parafiranja Dejtonskog mirovnog sporazuma.

Maksimović je istakao da sa ove vremenske distance, 27 godina nakon parafiranja potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, o tom događaju smireno rasuđuje.

Do tada nepoznati Dejton, smatra Maksimović, postao je prepoznatiljivo mjesto prividnog pomirenja ljutih ratnih protivnika u BiH.

„U američkoj vojnoj bazi, 21. novembra 1995. godine, desio se događaj koji će se, kao nezaobilazan, spominjati i u našoj budućoj istoriji“, rekao je Maksimović.

On je naveo da od tada pa do danas traju i različita vredovanja, prihvatanja, tumačenja, pa i oštra negiranja onoga što je u Dejtonu potpisano.

„Ostali smo neizbježni svjedoci onoga što je tada snimila i nudila tuđa televizija. Morali smo da slušamo oprečne, a često i lažne izvještaje koje nam je nametala nenaklonjena štampa i glasila naših političkih protivnika i neprijatelja“, navodi Maksimović.

Maksimović je rekao da je potpisivanje sporazuma u Dejtonu, nesporno, bio događaj, koji je prekinuo ratovanje zaraćenih naroda u BiH.

On je istakao da Dejtonski mirovni sporazum u početku nije bio rado prihvaćen među Srbima, jer su ostali bez znatnog dijela teritorije, posebno oko Sarajeva.

„Nije se odmah ni pomislilo da je nastupilo novo spasonosno doba“, rekao je Maksimović.

On je rekao da dejtonska podjela BiH, na dva nejednaka dijela, nije bila zasnovano na nacionalnom sastavu stanovništva.

„To je posebno izraženo na širem području Sarajeva, preko Trnova, pa sve do Goražda i Foče. Sa tih prostora Srbi su morali vrlo brzo da napuste svoje kuće i imanja i da se odsele kao beskućnici i bezemljaši“, podsjetio je Maksimović.

On je napomenuo da je i sam bio neposredni svjedok seobe Srba sa područja Foče krajem 1995. i početkom 1996. godine.

„Samo u fočanskoj opštini, između Drine i Trnova, na onom poznatom koridoru za muslimane u Goraždu, ostalo je prazno je 410 srpskih kuća i imanja. Među njima je šest kuća moje najuže porodice“, naveo je Maksimović.

On je dodao da je svoju kuću napustio krajem decembra 1995. godine i da više nikada nije u nju ušao.

„Veoma je bolna seoba i napuštanje rodnih ognjišta. Ostala mi je samo slaba utjeha što u prolazu, drugom obalom Drine, ponekad vidim svoju očevinu. Ali, to je neminovnost koju je Dejton donio“, zaključio je Maksimović.

(www.palelive.com / Srna / Foto: ANURS)