Огласи
FOČA – Blaženopočivši mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije volio je svoj srpski narod, osjećao je bol svijeta, dobrotu čovjeka, tananost duše, ljepotu viđenja lica drugoga, istakao je profesor Darko Đogo na večerašnjoj komemoraciji u Foči koju je organizovao Bogoslovski fakultet.
Kao njegov učenik, Đogo se prisjetio predavanja mitropolita Amfilohija na Bogoslovskom fakultetu, „koja su bila kao ispiti“ i njegovih ispita „koji su bili kao predavanja“.
„Dugo smo spremali ispit kod njega, tražio je na prvoj godini da se pročita bar 30 knjiga iz dva njegova predmeta, knjiga po svemu različitih“, naveo je Đogo.
On je rekao da je vladika Amfilohije plijenio autentičnošću.
Đogo se prisjetio kako ga je mitropolit Amfilohije, nakon jednog ispita, kada je u sebi bio donio odluku da sa njim krene na Cetinje i da se nikad ne odvaja od svoga, kako je rekao, Starca, prije nego što mu je to i saopštio, preduprijedio poukom o nevezivanju za ljude, već za Hrista.
„Nakon što sam položio ispit, kaže meni prozorljivi Starac; Blago meni, nikad nemoj da se vezuješ za ljude, to ti je danas veliki problem. LJudi se vežu za Amfilohija ili Atanasija, a ne za Hrista. A moje i vaše je da ljude dovedemo Hristu, a ne da ih držimo uza se, otići ću i ja. Ko se veže za Hrista, preživjeće Amfilohija, tako, blago meni“, citirao je Đogo riječi svog učitelja.
On je naglasio da i danas otkriva nikad neotkrivenu tajnu granice gdje i koliko se vezujemo za patrijarha Pavla i vladiku Amfilohija kao za Hrista, a gdje za Hrista.
„U neotkrivenoj tajni i užasnoj praznini osjećam da mi i dalje treba Đedova ruka da bih se prihvatio Spasove“, prenio je Đogo svoja osjećanja.
On je istakao da mitropolitu Amfilohiju nije bilo lako i da su se ljudi o njega ogriješili kada se trudio da pridobije i one odavno svojom i tuđom voljom od Crkve dušom udaljene.
„Kao Moračaninu nametao mu se etos mudrosti, taktičnosti, ali bio je odveć dobar da bi prozreo ono najgore u ljudima. Zapravo, Starac je uvijek i jedino griješio iz dobrote, iz nesposobnosti da prepozna ad u čovjeku, jer su mu oči bile na Jagnjetu u kome je spas“, naglasio je Đogo.
Govoreći o bogoslovskom doprinosu vladike Amfilohija, Đogo je naveo da je nemjerljiv, te da je kompetentno mogao da predaje i biblistiku i patristiku i sistematiku i crkvenu istoriju.
„Pisao je relativno mnogo i uvijek dobro sa onom rječitošću sa kojom srpski jezik odzvanja u moračkim brdima. Volio je svoj srpski narod, ponekad na oštar i zabrinut način tako da u njegovom prisustvu nikome nije bilo tijesno“, ocijenio je Đogo.
On je naveo da demoni u kamenu i ljudima sakriveni nisu vladici Amfilohiju nikada davali mira.
„Za svaku riječ izrečenu da pomiri bio je kriv i svojima i bivšima svojima. Nosio je to breme starački. Kako je vrijeme prolazilo, u njemu se sve više rađao Đed, Đed svih nas, čovjek koga možeš samo da voliš. Kosovski zavjet za njega je bio svakodnevica, Kosovo, kosti Srba čije je lobanje sastavaljao i služio pomen na razvalinama svetinja“, rekao je Đogo.
On je dodao da je mitropolit Amfilohije dočekao slobodu.
„Dočekao je da vidi čudo Hristovo, da može Gospod i od kamena i iz kamena narod načiniti sebi, ako onaj stari što pominje oca Avrama napusti Avramove puteve žrtve“, istakao je Đogo.
Besjedu ja zaključio riječima da je otišao Starac licem k Svetom Petru Cetinjskom, licem Spasu svome.
Od svog profesora i dugogodišnjeg člana akademske zajednice oprostili su se i dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči Vladislav Topalović i rektor Univerziteta u Istočnom Saarajevu Milan Kulić.
Komemoraciji u Gradskom pozorištu u Foči prisustvovali su i načelnik opštine Radisav Mašić, profesori i studenti Bogoslovskog fakulteta i građani Foče.
(www.palelive.com / Srna)
