Огласи
Ratni dobrovoljci Prvog svjetskog rata iz Pala su u oktobru 1938. godine pozvani na proslavu Andrijevdana, krsne slave Karađorđevića na Oplenac u Šumadiju.
Iz Pala je krenulo oko 50 dobrovoljaca vozom u pravcu prijestolnice Kraljevine. Nakon što su odsjeli u hotelu „Zlatno burence“, gosti su krenuli u razgledanje Beograda u pratnji četiri oficira Kraljeve garde. Najprije su posjetili Vojni muzej na Kalamegdanu, Bijeli dvor i potom razgledali grad.
„Gleda Beograd što rijetko ima priliku da vidi. Kršni ljudi ispod Romanije i Ravne planine, svi u narodnoj nošnji: šalvare, gunjići, džemadani, tkanice, šalovi krmez boje, crne šubare, a na nogama ko li oputnjake, a neko gumene čizme. Više ordenja nego glava, tu su spomenice, odličja sa likom Obilića, Karađorđa, kralja Petra I. Nakrivljenih kapa i usukanih brkova, oštra oka i pogleda. Ide tako četa vitezova, snažno, uspravno i ponosito“, napisao je u svojoj knjizi Mojsije Đerković, prema svjedočenju potomaka.
Sutradan su autobusom otišli na jug preko ustalasanih brežuljaka Šumadije. Za vrijeme puta čula su se prisjećanja, koja je zapisao Đerković: „E, onda smo ti ćerali Švabu, da nije stigao ni da obavi nuždu, no je svoje napunjene gaće nosio prema svojoj Prusiji“. „Nije nas pješadiju ni srpska konjica mogla stići (kada je nastala opšta ćeranija)“. „Sjećaš li se, Neđo, kada smo ih onamo, za onim gajem naprcali?!“ „Čekaj me, govnoviću švapski…“ „Ondje sam, za onom međom skoletao…“ „Ondje kad stigoh nemadoh zdrava obojka“ „Eno crkve na vrh brijega Oplenca.“
Dobrovoljci se tiho, dostojanstveno, pokloniše sjenama pokojnika porodice Karađorđevića. Razgledaše i Karađorđevu Topolu i njegovu rodnu kuću, a potom se uputiše na krsnu slavu na Oplencu. Na svetog Andreja (Andrijevdan) pristigli su i preživjeli borci i solunski ratnici. Neki od njih u narodnoj nošnji, sa nekoliko odlikovanja stečenih hrabrošću na ratištima Prvog svjetskog rata.
Na gozbi nisu pomogle molbe da se pomiješaju sa ostalom gospodom. Sjedoše sve jedan do drugog, a ispred svakog po nekoliko tanjira, jedan na drugom i na njima salvete. U pročelju sofre mladi prestolonasljednik Petar II, general Petar Živković i još najviše gospode Kraljevine. Obavi se lomljenje slavskog kolača i niko od govornika ne zaboravi da zahvali izuzetnim gostima koji doputovaše iz dalekih Pala, da istakne veliki doprinos u ratu jednog malog seoceta.
Narednih godina su se prepričavali detalji sa ovog uzvišenog događaja, uz prijatan osjećaj oslobođenosti da su bili zaboravljeni. Ovo je bio drugi grupni odlazak Paljana na Oplenac. Prvi je bio na davanje četrdesetodnevnog pomena od pogibije kralja Aleksandra Karađorđevića u decembru 1934. godine.
(www.palelive.com)
