Egzodus sarajevskih Srba – jedna od najvećih tragedija Srba u 20. vijeku

ISTOČNO SARAJEVO – Ne smije se dozvoliti da egzodus Srba iz Sarajeva, što je jedna od najvećih tragedija srpskog naroda u 20. vijeku, padne u zaborav i mora se učiniti sve da potomci ne dožive ništa slično, rekao je gradonačelnik Istočnog Sarajeva Nenad Samardžija.
„Srbi iz Sarajeva svjesno su podnijeli žrtvu za stvaranje Srpske i zato su jedni od najvećih stradalnika proteklog rata“, istakao je Samardžija na akademiji „Još uvijek postojim“ koja je organizovana povodom obilježavanja 20 godina od egzodusa Srba iz Sarajeva.

On je naveo da je prošlo 20 godina od kada je 120.000 sarajevskih Srba moralo da napusti svoja ognjišta, ali da slike tragičnih kolona još žive u sjećanju.

Samardžija je rekao da su u martu 1996. godine ispisane brojne pojedinačne tragedije, dodajući da je Dejtonski mirovni sporazum za sarajevske Srbe asocijacija na najveće poslijeratno protjerivanje naroda sa svojih ognjišta.

„Srpski borci su zaustavili 35 ofanziva muslimansko-hrvatske vojske, odbranili svoje domove, a onda su Ilijaš, Grbavica, Ilidža, Rajlovac, Hadžići i druga naselja, za stolom u Dejtonu, pripala Federaciji BiH“, naglasio je Samardžija.

On je podsjetio da je za odbranu ovih prostora život dalo više od 4.000 boraca, 3.500 ih je ranjeno, gotovo 1.000 sahranjeno na Vojničkom groblju Mali Zejtinlik na Sokocu, a da su porodice u vrijeme egzodusa prenijele 500 posmrtnih ostataka svojih najbližih.

„Prema nekim podacima, u Sarajevu je tokom ratnih godina nestalo 5.000 Srba, a prije rata je u ovom gradu živjelo 33 odsto stanovništva srpske nacionalnosti ili 170.000 Srba. U Sarajevu i mjestima oko grada nestalo je 100.000 Srba, a danas ih tu živi tek 5.000“, istakao je Samardžija.

Preživjeli Srbi naseljeni su u Istočnom Sarajevu u kojem, prema najnovijim podacima, na području šest opština živi 70.000 Srba, a mnogi su odselili u inostranstvo i druge dijelove Srpske i Srbije.

Nakon egzodusa, tadašnje rukovodstvo Republike Srpske i Povjereništvo Srpskog Sarajeva donijelo je odluku da bude izgrađen grad kako bi raseljeno stanovništvo iz Sarajeva moglo da bude smješteno, a grad je za razvoj privrede i stambeno zbrinjavanje izdvojio 55 miliona KM.

Odajući počast sarajevskim Srbima, Samardžija im je zahvalio što su bili najjači kada im je bilo najteže, naglasivši da se ne smije zaboraviti vjekovno prisustvo Srba u Sarajevu koji su u njemu radili i stvarali.

„Poruka koja je bila upućena iz Federacije BiH glasila je da u Sarajevu mogu ostati oni koji nisu nosili uniformu. Bio je to jasan znak da nema povratka“, rekao je Samardžija.

U Kulturnom centru Istočno Novo Sarajevo, u kojem je održana akademija, postavljena je izložba dokumentarnih fotografija iz ratnog perioda, zahvaljujući Rajku Paštaru i Draganu Elčiću, koji su sakupili i sačuvali najveći dio fotografija iz ovog perioda.

Na akademiji su nastupili i Srpsko pjevačko društvo „Sloga“ iz Sarajeva, te pročitane priče književnika Željka Pržulja, pjesma Gorana Vračara „Svjetla Sarajeva“ i pjesma „Sarajevo“ pjesnika Dejana Gutalja.

U programu su učestvovali i učenici Srednje muzičke škole iz Istočnog Sarajeva.

U galeriji Kulturnog centra prikazan je dokumentarni film Dragana Elčića „Sarajevski egzodus-tri tačke na mir“, koji je baziran na arhivskim materijalima iz vremena egzodusa, kao i ratnog perioda, te dokumentarni film Snježana Lalovića „Egzodus ponovo“, koji je nagrađen Zlatnom medaljom Beograda 1996. godine.

Večerašnju akademiju povodom 20 godina egzodusa Srba iz Sarajeva „Još uvijek postojim“ organizovao je grad Istočno Sarajevo.

(www.palelive.com / Srna)