Hiljadu puta sam obrisao redove teksta i hiljadu puta sam pregrizao jezik, klikćući na dugme „Odustani“ u mom administratorkom prozoru. Da li sam ja sa dvadeset i kusur godina dorastao da nekom kažem da ne zna, da ne vidi, da ne čuje, da krade, da ne radi dobro? Da li sam ja sazidao i jednu kuću i da li moja riječ počiva na moralnim osnovama i vrijednostima?
Ovo očigledno nije imao na umu Goran Obradović, mladi novinar, dopisnik Glasa Srpske iz Banjaluke od 2008. godine koji je početkom 2010. godine završio Fakultet Političkih nauka u Banjoj Luci i pohađao veći broj seminara o istraživačkom novinarstvu, te izvještavanju o ratnim zločinima.
Nisam novinar, ali znam na kakvim temeljima počiva ovo malo novinarstva u Republici Srpskoj i vidim da je ovaj mladi čovjek svojim člankom, koji vjerovatno ima neku vrstu senzacionalističko – istraživačkog pristupa (kako ih uče u klupama), uvrijedio ne samo porodicu/-e nastradalog/-ih momaka, već ozbiljno uzdrmao temelje ne samo novinarstva u RS, već temeljne vrijednosti Republike Srpske.
S obzirom da sam poznavao pokojnog Vladislava Pašalića, mogu samo da kažem da su novine Glas Srpske objavljivanjem neprovjerenog članka dotakle dno. Ako senzacionalizam prodaje novine, onda neka bar senzacionalizam ne bude crna hronika. Nije Glas Srpske loša novina, ne prepoznaje se u njemu svakodnevno senzacionalizam koji u BiH polako dolazi iz Zagreba i trovanje svega i svačega, ali je nedopustivo da novina koja se finansira našim parama potegne za ovakvim tekstom!
Nedopustivo je da jedan mlad momak kakav je Goran Obradović napiše ovakav tekst o momku i lafu, koji je čučao u rovu, braneći Republiku Srpsku, dok je on vjerovatno išao u osnovnu školu. Svako ko je poznavao Pašalića zna o kakvom se čovjeku radi. Svako ko je čovjek i prije svega Paljanin ovakvim tekstom treba da bude duboko uvrijeđen.
Sličan tekst su objavili i neki drugi mediji, od kojih i novinar Fokusa – Mirsad Kebić.
Ako mediji i autori koji su objavili ovakve tekstove, ne objave zvanična saopštenja – izvinjenja porodicama tragično nastradalih i svojim čitaocima/publici, takvi mediji nisu dobrodošli u ovo društvo i takvi mediji nisu dobrodošli među ljude koji su poznavali Vladislava Pašalića.
Novinari i naše društvo nisu porasli za ovakvu vrstu izvještavanja. U svetoj Hercegovini još uvijek vlada patrijarhat, a vi ćete pričati o slobodi medija kad novinari ostanu bez glave.
(Stanišić Vladimir – www.palelive.com)