Огласи
SOKOLAC – Nekada ponosni učenici treće generacije sokolačke Gimnazije, danas vremešna gospoda i otmene dame, okupili su se u ovom gradu, puni sjete, da proslave 50 godina od mature.
Od ukupno 57 maturanata školske 1966/1967 godine na prozivku se juče odazvalo nešto manje od 40. Žale, kako kažu, što 17 njihovih drugova iz generacije nije više među živima.
Drago Koprivica, vlasnik restorana „Frenč“ u kome su se okupili stari maturanti, rekao je Srni da je u toj generaciji bilo 57 učenika u dva odjeljenja. Dijelili su se samo prema izboru stranog jezika na „Ruse“ i „Nijemce“.
„Mi smo se u to vrijeme družili drugačije, pomagali jedni drugima u svim poslovima, godinama nakon završetka škole i fakulteta zajedno proslavljali Nove godine i druge praznike bivše nam države“, prisjeća se domaćin mature.
Koprivica kaže da su do danas ostali prijatelji, kumovi i rodbinski se povezali.
Za mnoge iz te generacije ovo okupljanje je i ponos i tuga. Ponosni su što su doživjeli da slave godišnjicu koja im se nekada činila daleka, a tužni što je u nepovrat otišla mladost i mnogo srećnih dana.
Milana Milić rođena Bašević, prosvjetni radnika iz Živinica je presrećna što je opet na rodnoj Romaniji i što se druži sa prijateljima iz mladosti.
„Gimnazijski dani su najljepši dio mog života. Toliko mi znače da sam u teškom poratnom vremenu prelazila i po 800 kilometara od mjesta do mjesta da dođem na godišnjicu mature“, kaže Milićeva.
Slavko Koprivica, nekadašnji reprezentativac Jugoslavije i višestruki prvak Balkana u trčanju na 600, 800 i 1.500 metara, prema mišljenju prijatelja, jedan je od najuspješnijih iz generacije maturanata 1967. godine.
On tvrdi da su skoro svi iz te generacije završili fakultete, a najveći broj je izabrao poziv prosvjetnih radnika, jer su odmah po završetku školovanja dobijali posao.
„Rasuli smo se svuda i danas smo po mjestima iz kojih dolazimo Jugoslavija u malom“, kaže Koprivica.
Za Zlatka Velimirovića, nekada poznatog fudbalera „Glasinca“ i visočke „Bosne“, danas prosvjetnog radnika u penziji iz okoline Valjeva, Sokolac je jedno od najljepših mjesta u bivšoj državi.
„Tu sam došao, završio srednju školu iz koje nosim lijepe uspomene i često kažem da sam Romanijac“, kaže Velimirović, koji ljeta provodi na ovoj planini sa prijateljima.
Na proslavu 50 godina mature pozvani su supružnici umrlih drugova iz treće generacije sokolačke Gimnazije, pa se tako Dragomir Nedović, zaputio na skup iz Bijelog Polja, u čast umrle supruge Jevrosime Vitomir, jer taj čin smatra divnim gestom.
Obrad Malović je odavno napusto rodno selo Sijerci kod Sokoca i karijeru nastavio u Beogradu. Za njega je na Romaniji sve lijepo, a posebno druženje sa zavičajnim prijateljima.
„Ne mogu reći da sam posebno uspješan, ali sam lično zadovoljan učinjenim u životu. Radio sam u Ministarstvu spoljne trgovine i 10 godina bio njen predstavnik u Varšavi“, kaže Malović.
Nekadašnje druženje kroz srednjoškolsko obrazovanje smatra daleko bogatijim i ljepšim od današnjeg druženja mladih ljudi.
Uvjeren je da su u naraštajima „pametnih telefona“ pojedinci dovoljni sami sebi, jer istovremeno slušaju muziku, razgovaraju i prate dešavanja u javnom životu bez bliskog druženja i toplog razgovora sa prijateljima, kakvim su „bogate“ stare generacije.
I Čedo Koprivica, penzionisani profesor iz Saobraćajno-tehničke škole u Zemunu, smatra da je generacija koja se juče okupila jedna od najuspješnijih u istoriji sokolačke Gimnazije.
Prisjeća se vremena patriotskog morala i socijalističkog duha u kome su odrastali njegovi školski drugovi, a danas stara gospoda i otmene dame.
Sve je na ovoj proslavi mature teklo po nepisanom pravilu iz njihova doba – obavljena je prozivka, saslušan pozdravni govor i krenula muzika uz koju su nicale velike ljubavi, padali poljupci i donošene odluke kuda i kako dalje.
Sada kada je sve prošlo, pedesetogodišnjicu mature bivši sokolački gimnazijalci smatraju privilegijom.
(www.palelive.com / Srna)
