Ilinka Nedić ni u 103. ne bježi od teških poslova

ROGATICA – Vesele naravi i puna volje za životom Ilinka Nedić iz Rogatice napunila je danas 103. godine, a njeno rođendansko slavlje u krugu porodice uljepšali su prijatelji koji su je iznenadili tortom.

Iako je danas, na Ilindan, otuda i njeno ime Ilinka, postala najstariji stanovnik u Rogatici, pa i šire, starica kaže da još ima snage da zapjeva, a rado bi zaigrala kolo.

– Oduvijek je voljela pjesmu i igru, a kolo posebno. Sa komšijama se dobro slagala i svi su je cijenili. Nikada nije pila alkohol, ni pušila duvan, a ljekarima je išla vrlo rijetko, samo zbog prehlade i gripa – ispričali su kćerka Jelenka i zet Momčilo Ljubinac.

Obilježavanju ovog rođendana u krugu porodice pridružile su se i članice Udruženja žena „Rogatica“. U ime žena opštine došle su Bogdanka Jolović, Milica Krunić i Zorica Jovanović da najstarijoj među njima čestitaju rođendan i požele još života u zdravlju sa svojom najbližim.

Torta kao poklon sa simbolične 103 svjećice i sjećanja bake Ilinke bili su u centru pažnje. Vidno uzbuđena posjetom počela je priču o svom životu.

– Preživjela sam tri rata, preturila preko glave svega i svašta, živjela sam u siromaštvu. Težak život pratio me od djetinjstva, a posebno je bilo teško u prvom ratu, tokom kojeg smo bili i gladni i žedni, a bogami i bez odjeće i obuće –  prisjeća se baka Ilinka.

Udajom 1936. u uglednu porodicu Nedić u Brankovićima nadala se boljem životu. I počelo je dobro.

– Moj Milisav bio je lijep, vrijedan i čestit čovjek. Voljeli smo se i o svemu dogovarali. U slozi i ljubavi ubrzo su došla i djeca: kćerka Jelenka i sin Radomir. Ali, naša sreća trajala je samo nešto više od pet godina. Prekinuo je drugi  veliki rat i mog Milisava već u ljeto 1941. ubiše ustaše na Lijesci kod Borika – priča baka Ilinka i dodaje da joj je rat odnio i sina Radomira.

Tako je Ilinka sa dvije rane na srcu ostala kao samohrana majka da odgaja kćerku Jelu. Kaže da je to bio mukotrpan život udvoje do Jeline udaje 1956. za zeta Momčila Ljubinca iz Seljana kod Rogatice, za kojeg ima samo riječi hvale.

– Dobar je i zbog toga što je sa mojom Jelom 1960. u svoju kuću u Goraždu primio i mene, a mnogi drugi zetovi nikada nisu voljeli svoje punice. Mi, zna to sav svijet oko nas, na tom planu nikad nismo imali problema. Pazio me bolje nego da mi je rođeni sin. Možda je i to razlog da doživjeh ovako duboku starost – priča baka Ilinka.

Ukućani bake Ilinke pričaju da je ona uvijek bila sklona radu. Nije, kažu, bježala ni od najtežih seoskih poslova koji su je pratili najveći dio života. Tu naviku zadržala je i do danas uprkos tome što ima 103. godine.

– Često, pa i noću kada se probudi, zove nas da idemo raditi, kaže da posao ne smije čekati – ispričali su bakini ukućani i dodali da je vid još dobro služi, ali pamćenje polako popušta.

– Rado je odlazila u svoj rod kod brata Sretena Rackovića, za kojeg je zaboravila da je davno umro, pa često traži da je vodimo kod njega – priča zet Momčilo, koji je velika podrška baki Ilinki.

Bijela pčelica

Baka Ilinka ima dvoje unučadi i tri praunuka. Ovih dana dobila je i čukununuče. Njena praunuka Andrea, od unuke Milade,  koja se u Parizu udala za Francuza, dobila je sina Gabrijela, bakinu „bijelu pčelicu“.

Vijest o tome baku je puno obradovala i kaže da jedva čeka da vidi svog Gabrijela.

(www.rsplaneta.com / Glas Srpske)