Intervju sa ekspertom za hranu Hermannom-Josefom Dohmsom, savjetnikom Ministarstva za poljoprivredu

SOKOLAC – Hermann – Josef Dohms, savjetnik Ministarstva za poljoprivredu i stočarstvo u Njemačkoj, ekspert za proizvodnju harne i razvoj poljoprivrede, član njemačke Agencije za razvoj, boravio je, na poziv načelnika opštine Milovana Bjelice, u radnoj posjeti opštini Sokolac od 9-20. avgusta. Nakon što je, u pratnji lokalnih stručnjaka, posjetio nekoliko domaćinstava koja se bave proizvodnjom mlijeka na mini-farmama, organizovao je sastanak sa poljoprivrednicima i predložio niz mjera za poboljšanje stanja u ovoj oblasti. Svoje viđenje situacije u ovoj branši Dohms će prenijeti Vladi i Ministarstvu za razvoj, kako bi dali konkretne prijedloge za moguće predpristupne IPA projekte koje finansira EU. Na poziv njemačkog eksperta za poljoprivredu, delegacija opštine Sokolac će u septembru posjetiti Njemačku i dogovoriti vidove dalje saradnje.

Drago mi je što sam stekao uvid na terenu, što se tiče proizvodnje mlijeka na ovom području i želio bih da dam i neke savjete u tom pogledu. Za mene je jako važno da stanovništvo svake zemlje samo proizvodi sve svoje prehrambene proizvode, a to je naravno mnogo jeftinije nego da se uvoze iz inostranstva.

Dakle, treba da radite na tome, da proširite proizvodnju mlijeka i smatram da nije u redu da mladi ljudi napuštaju svoju zemlju i odlaze u inostranstvo i rade recimo, tamo u proizvodnji mlijeka. Za sve tri mljekare koje dolaze na ovo područje potrebno je što više mlijeka i smatram da nije u redu da se uvozi mnogo mliječnih proizvoda u ovu državu. Niko ne može smatrati se direktno krivim zato što proizvodnja ide takvim putem, ali treba raditi na tome da se sve to poboljša, rekao je Hermann – Josef Dohms, za Info radio na pitanje o prvim utiscima o stanju u poljoprivredi na području Sokoca.

Rekli ste da vam je nepojmljivo da mljekare kupuju mlijeko od proizvođača na ovom području, a da im nakon toga ne plaćaju preuzetu robu po nekoliko mjeseci ?

Dohms – Smatram da je to na neki način katastrofalno što se dešava, da se poljoprivrednicima tako kasno isplaćuje mlijeko. Uzećemo kao primjer mjesec juli poljoprivredni proizvođač treba novac za to mlijeko da dobije najkasnije do 20. avgusta, tj. tada novac treba da bude na njegovom žiro računu. U tom slučaju, kad banka zna da će tog datuma biti tačno novac na njegovom žiro računu može poljoprivredniku dati i neki kredit, ukoliko mu je potreban novac, recimo 10. avgusta.

Smatram da je najvažnije da poljoprivrednici imaju samoinicijativu u svom poslu. To je najvažnije da bi postigli što bolje rezultate u svojoj proizvodnji. Kod nas u Njemačkoj prije pedeset godina nije bilo tako dobro. I mi smo trebali da krenemo nekim putem, ali smo išli korak po korak da bi postigli ono što danas imamo.

Poljoprivredni proizvođači trebaju da pređu na drugi režim ishrane svoje stoke i to jako važno. U tom slučaju treba preći sa ishrane sijenom na većinsku ishranu sa silažom. Na trećem mjestu se nalaze štale, na četvrtom tehnologija, a tek na petom mjestu dolazi genetika.

Kada smo kod genetike, koje rase preporučujete za uzgajanje na ovim prostorima?

Dohms – Preporučio bih rasu simentale, ali takođe bi se ta rasa mogla ukrštavati sa crvenim holštajnom, da bi muzna grla imala što bolje vime. Na predavanju sam već rekao da što se tiče ukrštavanja treba ostati 50 odsto simentala, a 50 odsto holštajna.

Takođe smatram da poljoprivrednici trebaju da zadrže što više ženske teladi kako bi proširili svoje kapacitete. Mi u Njemačkoj izvozimo oko 100.000 grla. Pošto imamo dovoljno grla u svojoj državi, to je višak koji se izvozi i mi smo veoma zadovoljni sa rezultatima svog rada. I kao što sam više puta istakao, treba raditi korak po korak. Iskustvo je pokazalo da se ne može sve odjednom postići. Naravno da bi u sve to trebala da uključi i pomoć Vlade.

Dakle, ne treba razmišljati o prošlosti nego o budućnosti i opština Sokolac treba da radi na tome, da održi lijepi izgled svoje prirode, da sačuva zdravu životnu sredinu i da se obrađuju sve površine.

Prema podacima koje ste iznijeli na sastanku sa sokolačkim poljoprivrednicima Njemačka je razvijala proizvodnju mlijeka od 1960 do danas korak po korak. Krenulo se od manjih farmi u kojima se lagano prelazilo na korištenje silaže?

Dohms – Svakako preporučujem da se pređe na silažu sa kukuruzom i travno-djetelinskim smjesama i sa tim bi trebalo da se započne najkasnije 2014. godine. Sve se ne može postići odjednom. Najbolje bi bilo da se poljoprivrednici organizuju tako da imaju neke mašine koje zajedno mogu svi da koriste.

Možda da ih zajedno kupe iz zajedničkih sredstava ili slično. Obišao sam neka poljoprivredna domaćinstva ovdje na opštini i vidio da su neki proizvođači jako uspješni. Volio bih da se to tako nastavi i da jedni od drugih uče.

Kakvu ste sliku ponijeli o proizvodnji mlijeka na ovom području, kada je riječ o higijeni u štalama, o načinu ishrane stoke i samoj organizaciji proizvodnje?

Dohms – Smatram da je najvažnije da se promijeni ishrana stoke. To je osnovi uslov da bi smo imali i veće količine mlijeka. Ja stavljam akcenat na to. Smatram da proizvođači mlijeka trebaju da se potrude da povećaju svoj broj muznih grla, što bi dosta doprinijelo razvoju.

Za tri/četiri godine moglo bi se investirati i što se tiče gradnje ili dogradnje štala, ali tu bi naravno bila potrebna i pomoć od Vlade. Što se tiče proizvodnje silaže poljoprivrednici to ne mogu sami uraditi. Tu im je potrebna dobra tehnologija. To je prvi, a drugi korak je gradnja štala. Što se tiče genetike nju stavljam na peto mjesto, a kao što sam vidio 80 odsto krava se oplođava na vještački način. Vidio sam da imate dobar genetski materijal ovdje.

Smatram važnim da bi stručnjaci odavde trebali da dođu u Njemačku, da se doedukuju, da vide kako se tamo radi i vide neke nove tehnologije, metode i novi način rada. Ono što sam vidio, zaista, veliki trud vašeg načelnika oko svega u ovoj lokalnoj zajednici, a pogotovo što se tiče oblasti poljoprivrede. Veoma sam zadovoljan i mogu da ga pohvalim. Nadam se daćemo i nešto postići u tom pogledu.

Postoji li šansa da se ovaj vid saradnje nastavi, obostranim posjetama i razmjenom iskustava?

Dohms – To je jedan dobar korak koji se obično preduzima. Isto sam to uradio u Kazahstanu i u Rusiji, gdje sam odlazio pa pomažem savjetima i iskustvom. Njihovi stručnjaci su dolazili u posjetu u Njemačku, obilazili naša preduzeća, institute i poljoprivredna imanja i to je jako bitan korak, koji bi trebao da uslijedi. I zaista mnogo bi me obradovalo kada bi vaš načelnik to uradio. Mislim da bi se u tom slučaju mogla i razviti jedna jako dobra saradnja između nas.

Vidim da tu postoji dosta mogućnosti, a ovo što smo danas uradili, mislim da je prvi korak. Kako sam informisan na području ove opštine ima oko tri hiljade krava i to ne bi trebalo da se promijeni i ni u kom slučaju da opadne njihov broj. Proizvodnja mlijeka bi trebalo da se popravi. Ono štu uvijek ističem to je samoinicijativa poljoprivrednih radnika. Dakle, ne može se sve samo očekivati od Vlade. Ona treba da pomogne, ali opet poljoprivredni proizvođači su najvažniji u svemu ovome, da se dovoljno trude i potreban je taj stepen samoinicijative.

S obzirom da ste godinama bili na čelu jednog od udruženja proizvođača mlijeka u svojoj zemlji, možete li napraviti paralelu između tog doba kada se počinjalo u Njemačkoj sa razvojem ove grane i našeg sadašnjeg stanja u kome želimo napredak. Ima li nekakve nade da se razvije proizvodnja mlijeka i na ovim prostorima?

Dohms – Uvijek sam bio optimista i kao što sam rekao na predavanju, ni u Njemačkoj nije bilo uvijek tako dobro, ali s obzirom na moje iskustvo koje sam stekao tokom svog boravka u Rusiji i Kazahstanu, mislim da imate dobre nade i da bi tu trebalo da se nešto dobro postigne.

Drago mi je što ste mi dali mogućnost za ovaj intervju i mislim da bi poljoprivrednici ovdje trebali da uspiju, da će ministarstvo i Vlada učestvovati u radu i da ćemo postići određene rezultate u tom pogledu.

Postoji li šansa da se mlijeko, ali i ostali proizvodi iz oblasti poljoprivrede sa ovih prostora nađu na tržištu Evrospke unije? Imamo li mjesta na tom tržištu u ovakvom stanju ili moramo mnogo toga da promijenimo?

Dohms – Mislim da će biti malo teško da dođete na evropsko tržište. Mi imamo jako dovoljno mliječnih proizvoda i mnogo toga izvozimo na tržište Kine i Arapskih država. Mislim da bi prvi korak, koji bi ste trebali da učinite, da pokušate da podmirite potrebe za mliječnim proizvodima vašeg stanovništva ovdje u zemlji, dakle tih četiri miliona stanovnika koji žive ovdje. Pa poslije toga, korak po korak, mogli bi da pređete i na druga tržišta.

Ja se uvijek šalim i kažem, ne možete recimo kao ovdje, da danas vozite fiću a možda sutra već poršea. E to je već malo teže. Za tako nešto potrebno je ipak malo više vremena.

Koliko je trebalo vremena da se dođe na nivo, do kog je stigla vaša porodica, kao jedna od najuspješnijih u nekoliko oblasti, a posebno u poljoprivredi?

Dohms – Što se tiče moje porodice mi nismo jedno prosječno poljoprivredno domaćinstvo i već se dugo bavimo poslovima poljoprivrede. Imanje sam naslijedio 1992. od svog oca i tada sam već imao 90 muznih krava. Nisam mogao da obavljam sve svoje poslove sam na imanju, nego sam imao radnike. Plate radnika su rasle pa se moralo i u tom pogledu vremenom nešto mijenjati. U 1968. godini trebao sam da donesem važnu odluku.

Odlučio sam da napravim novu štalu i to štalu u kojoj se krave mogu slobodno da kreću. Nisu bile svezane i na taj način sam uspio da povećam proizvodnju mlijeka. Na imanju sam upolovio broj radnika. Zahvaljujući savremenoj tehnologiji i boljem načinu ishrane uspio sam, ne samo ja nego i drugi, da povećamo količinu proizvodnje mlijeka. Recimo imali smo 4.500 litara po grlu godišnje, a u Njemačkoj je to sada u prosjeku 9.500 litara po grlu. Štala koju sam ja sagradio bila je prva u Njemačkoj sa slobodnim hodom i zadovoljan sam tim svojim postupkom jer mi se isplatilo. Vjerovatno je to bio razlog zašto su moje kolege odlučile da mene baš izaberu kao predsjednika jednog nadzornog organa Mljekare.

Dvadeset godina bio sam i predsjedavajući organizacije za uzgoj i prodaju stoke u Sjevernoj Rajna-Vestfaliji, a zatim deset godina predsjednik za holštajne u zapadnoj Istočnoj Njemačkoj. Nova iskustva sam stekao nakon ujedinjenja Njemačke 1991. godine. Ta iskustva želim da prenesem i drugima. Odlazim kao savjetnik u mnoge države. Davao sam stručne savjete u Istočnoj Njemačkoj, što se tiče ishrane stoke, tehnologije, gradnje štala i genetike. To je bio i glavni razlog zašto su me pozvali da dođem u Rusiju i Kazahstan. Iz tog razloga sam danas i savjetnik Ministarstva za poljoprivredu i stočarstvo. Održao sam dosta predavanja i rukovodeći ljudi države Kazahstan su često u posjeti kod mene u Njemačkoj.

Želim da naglasim,da se ne može gledati sve jedan prema jedan. Dakle ono što je u Njemačkoj ne može se stopostotno prenijeti u Kazahstan ili neku drugu državu. Što se tiče mog i vašeg rada trebalo bi da krene od početka kako treba, kako bi imali zagarantovan uspjeh.

U Kazahstanu ima nekih farmi koje bih mogao nazvati svetionicima u toj državi, što se tiče mojih aktivnosti. Nadam se da će to tako isto biti i ovdje u opštini Sokolac. Trebalo bi i dalje da sarađujemo i ono što je jako bitno za dobar uspjeh je samoinicijativa, pojedinih proizvođača.

(www.palelive.com / www.opstinasokolac.net)