Огласи
Naziv Pale je relativno skorašnjeg perioda, međutim ovi prostori imaju bogatu istoriju i tradiciju. Od vremena kada su se na okolnim brdima počele graditi prve kuće i rađati zdrava djeca, ovi krajevi su davali velike i značajne ljude.
Jedna od najsjajnijih zvijezda paljanskog kraja, koja je slavu ovog mjesta nosila na svjetskim sportskim borilištima je Rajko Kušić – Kuša.
Rajko Kušić je rođen u Rogatici, 21. juna 1955. godine od oca Dušana i majke Vasilije. Kušići su porijeklom iz Hercegovine, sela Zijemlje, između Nevesinja i Mostara. Živjeli u selu Rusanovići, u opštini Rogatica, kada se u potrazi za boljim poslom Dušan doselio na Koran i radio na održavanju željezničke pruge 1960. godine, tada je Rajko imao pet godina. Rajko je imao dvije sestre Veselinku i Ljiljanu. Njih petoro živjelo je u jednoj neuslovnoj baraci. Rajko je u Palama pohađao osnovnu školu, a sedmi i osmi razred završio je u večernjim odjeljenjima u Sarajevu. Zatim se upisao na automehaničarski zanat, na Koranu.
Sportom se počeo baviti sa 14 godina, tačnije 1970. godine, kada je postao član Džudo kluba Bosna u Sarajevu. Po završetku zanata (1975.) radio je dvije godine u „Famosu“ na Koranu, a potom je otišao u Sarajevo, gdje je postao trener ženske džudo ekipe Bosne. Kratko vrijeme bio je student na Fakultetu fizičke kulture u Sarajevu.
„Oduvijek sam volio borilačke sportove. Još kao dijete isprobavao sam snagu sa svojim vršnjacima, a bilo je i starijih od mene koji su mi morali priznati nadmoć. Tu svoju predispoziciju želio sam obogatiti nekim vještinama. O džudu nisam znao mnogo, jer ovaj sport tada nije bio naročito poznat kod nas. Javio sam se u džudo školu koju je organizovala Bosna u Sarajevu. Tako su počeli moji prvi sportski koraci, kada ni slutio nisam da ću nekada postati i prvak svijeta.“ – izjavio je skromno Rajko za knjigu „Zvjezdani trenuci bosanskohercegovačkog sporta“ Milana Ždrala 1981. godine.
„Bilo je teško stići do tih medalja i priznanja. Trebalo je desetak godina mukotrpnog rada, ali i mnogo odricanja dok sam stigao do studentskog prvaka svijeta. Zlato je bilo rezervisano samo za jednog. Pripalo je meni! Bio sam srećan i tu borbu najčešće vraćam u film sportskih pobjeda.
Poslije meča sa studentom Francuske, pričao sam o sportu. Pitao me je gdje i kako vježbam. Najprije me nije razumio, a onda se mnogo, mnogo čudio. Vjerujem da je shvatio da se šampioni ne rađaju samo u velikim, modernim, funkcionalnim dvoranama. Istaknuti šampioni imaju čeličnu volju, upornost i istrajnost. To je objašnjenje šampionskog rasta moga kluba – Bosne i mojih drugova koji su, trenirajući u jednoj podrumskoj prostoriji, osvojili tolike medalje.
Nije to bila borba koja je odlučivala o nekoj međunarodnoj medalji. Ali taj meč mi je neobično drag. Bio sam na početku karijere kada sam 1973. nastupio na juniorskom prvenstvu Bosne i Hercegovine. Bio sam prvi i mnogo sam se radovao. Tada sam pobijedio brojne seniore, bio sam srećan, bio je to za mene veliki izazov i motiv za uporan rad i odricanje.
Šest godina kasnije sam na Svjetskom prvenstvu pobijedio Austrijanca Nostenberga. Taj meč me je svrstao u svjetsku elitu džudista! Bio je to za mene novi podsticaj i signal da moram napraviti novi korak na međunarodnoj sceni. Samo godinu dana kasnije došla je ona pobjeda na Studentskom prvenstvu svijeta (prva fotografija)….
Džudo je interesantan i neobičan sport. Svaka borba je presudna i interesantna. Ako ih ne prihvati kao takve, takmičar neće daleko stići u svojoj karijeri. U sportu sam naučio da svakog rivala i svaku borbu treba shvatiti najozbiljnije. Samo tako se stiže do medalja!“ – uvjerljivo je zaključio Rajko Kušić.
Borba Rajka Kušića i Slobodana Petkovića koju je Rajko izgubio. Prvenstvo Jugoslavije u apsolutnoj kategoriji.
Rajko je izrastao u jednog od najboljih džudista bivše Jugoslavije i postao jedan od najboljih bosansko-hercegovačkih sportista svih vremena.
Rat je prekinuo jednu izuzetnu sportsku karijeru. Kušić je u ratnoj 1992. izabran za drugog sportistu Republike Srpske. Osim na sportskom polju, istakao se i kao borac Republike Srpske, za što je dobio Orden Karađorđeve zvijezde II reda. Kao sportista osvojio je 53 medalje i 24 pehara. Bio je i ljubitelj lova i vrstan lovac. U lovu je nalazio najbolji spoj s prirodom i u tim trenucima se maksimalno opuštao i odmarao.
Rajko je često sa društvom sa Korana igrao fudbal i košarku. Ostao je upamćen, kao vrijedan, pravedan i pošten momak.
Život Rajka Kušića se prerano završio, 2. septembra 1994. godine, kada je poginuo u saobraćajnoj nesreći kod Rogoušića (Mokro). Tada se ugasio život jednog vrhunskog sportiste i mladog čovjeka koji će ostati upamćen po velikim sportskim pobjedama i pobjedama u otadžbinskom ratu.
Rajko Kušić Kuša je jedan od najuspješnijih sportista i ljudi u istoriji Pala. Njegovo ime i danas sa strahopoštovanjem živi u Palama i među Paljanima, a jedna od najsjajnijih zvijezda na nebu je naš Rajko, vodilja budućim naraštajima.
Rajko Kušić i Ilija Maletić na treningu.
Najveći uspjesi Rajka Kušića Kuše:
Godine 1973. bio je vicešampion Jugoslavije u juniorskoj konkurenciji. Tri puta zaredom bio je treći u Jugoslaviji (1975, 1976. i 1977. godine). Prvak Jugoslavije u konkurenciji do 95 kilograma postao je 1980. godine. Na internacionalnom prvenstvu u Tunisu 1977. osvojio je srebrnu medalju. Godine 1978. na Kupu „Ramona Rodrigeza“ (Kuba) osvojio je bronzanu medalju i tako postigao značajan uspjeh.
Na internacionalnom takmičenju u Jugoslaviji 1980. osvojio je srebrnu medalju. Na gostovanjima u Italiji sa reprezentacijom Jugoslavije osvojio je šest zlatnih medalja.
Godine 1980. nastupio je na Olimpijadi u Moskvi. Na Studentskom prvenstvu svijeta u Vroclavu 1980. godine osvojio je zlatnu medalju. Od 1970. do 1981. imao je oko 700 mečeva, od toga 600 pobjeda, 50 neriješenih susreta i 50 poraza. Za reprezentaciju Jugoslavije (do 1981.) nastupio je 60 puta.
Bio je prvak Jugoslavije 1983. i 1986. Sa džudistima Bosne, Kušić je osvajio dvije titule ekipnog prvaka Jugoslavije – 1986. i 1990. godine.
(www.palelive.com / Korišćen materijal iz knjige Milana Ždrala)
