Kazandžija koji poznaje dušu bakra

Pajo Samardžić /82/ iz Mokrog, opština Pale, napravio je više stotina kazana čija je proizvodnja zasnovana na ručnoj izradi i kreativnosti.

Kao dijete, uvijek je imao alat u rukama, pa je tako, po naređenju roditelja, sa 14 godina otišao na zanat.

„Poslije sam se zaposlio u firmi `Famos` u Hrasnici, gdje sam počeo da izrađujem kotlove za rakiju i razne destilacije“, priča Samardžić za Srnu.

Početkom devedesetih godina prošlog vijeka Samardžić odlazi iz Sarajeva u mjesto Sumbolovac, gdje nastavlja da radi isti posao u velikoj radionici, praveći sve vrste rakijskih kotlova.

Za izradu kotlova veličina od deset, 250 do 500 litara Samardžić koristi isključivo bakarni materijal, koji je veoma skup.

„Sve je ručno pravljeno – do najmanjeg detalja, i to sam radio unazad četiri godine“, ističe Samardžić i dodaje da neki „misle da znaju to da naprave, pa onda kupuju jeftini materijal i u pola posla stanu i sve upropaste“.

Cijena rakijskih kazana, u narodu poznatih kao „vesela mašina“, kreće se od 8.000 do 10.000 KM, a kupci su uglavnom iz Republike Srpske, Srbije, Crne Gore, NJemačke, Austrije i Rusije.

Samardžić navodi da je teško biti kazandžija.

Radi se naporno, potrebni su pažnja i strpljenje, pogotovo kada se oblikuje bakar, „koji ima svoju dušu – širi se i skuplja po svome, a ne kako majstor hoće“.

Pajo Samardžić kaže da postoji utvrđen redoslijed u poslu, pa izrada kapka kazana od bakra traje cijeli dan.

„Da bi rakija bila dobra, potreban je kvalitetan kazan koji ima lulu, bure, kapak, rešetku… Oni moraju da `legnu` jedni na druge“, objašnjava Samardžić.

Za izradu kazana potrebno je najmanje mjesec dana, a za neke i više.

Samardžić naglašava da su stari zanati koji su preživjeli – opstali zahvaljujući ljubavi prema porodičnoj tradiciji i ogromnom trudu.

(www.palelive.com / Srna / Maja Krsmanović Brčkalo)