BANJALUKA – Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica poslije višegodišnjeg istraživanja utvrdio je postojanje 322 mjesta zatočenja u BiH u kojima su protivpravno zatvarani civili i pripadnici Vojske Republike Srpske /VRS/ u Odbrambeno-otadžbinskom ratu, a mapa logora se od danas može pogledati na sajtu Centra.
„Riječ je o preliminarnim rezultatima za prijeratne opštine Bihać, Bosanska Krupa, Bratunac, Brod, Vlasenica, Derventa, Doboj, Zvornik, Modriča, Orašje, Odžak, Srebrenica, Ugljevik i Šamac, kao i za Sarajevo pet gradskih i pet prigradskih opština“, rekao je Srni direktor Republičkog centra Milorad Kojić.
Kojić je najavio da će se u narednom periodu mapirati i mjesta zatočenja u banjalučkoj Krajini, zapadnoj Krajini, sjeveroistočnoj Bosni, srednjoj Bosni, gornjem Podrinju, kao i u Hercegovini.
On je rekao da nije isključeno da postojeći podaci budu naknadno dopunjeni s obzirom na to da je riječ o preliminarnim rezultatima.
Kojić je istakao da treba imati na umu neke specifičnosti koje su pratile cijeli posao oko mapiranja mjesta zatočenja, a prije svega činjenicu da neke od lokacija nisu nazvane onako kako se danas zovu, da su pojedini objekti u međuvremenu srušeni, kao i to da na terenu zbog objektivnih okolnosti, za neka mjesta, nije bilo moguće sa sigurnošću označiti tačnu mikrolokaciju.
„Važno je napomenuti i to da tačan broj zatočenika, za sada, nismo utvrđivali jer brojni su primjeri da su ljudi zatvarani i na nekoliko lokacija, premještani, skrivani od Međunarodnog komiteta Crvenog krsta“, pojasnio je Kojić.
Prema njegovim riječima, kao što je to bio i slučaj do sada, Centar se u radu vodio zvaničnim dokumentima i bazama u posjedu ove institucije.
„Ovdje govorimo o službenim izvještajima, izjavama svjedoka, medicinskoj dokumentaciji, dokumentaciji MKCK-a, kao i podacima neprijateljskih snaga tokom rata, odnosno takozvane Armije BiH, Hrvatskog vijeća odbrane i Hrvatske vojske, kao i presudama pred domaćim pravosuđem“, naglasio je Kojić.
Govoreći o pojedinostima svjedočenja zatočenika, Kojić je rekao da je riječ o pravoj golgoti kroz koji su ljudi prošli, a da su načini zlostavljanja, kako fizičkog, tako i psihičkog, nešto što zdrav ljudski um nije u stanju ni da zamisli.
„Osim što su bili mučeni glađu, žeđu, izlaganju ekstremno visokoj i niskoj temperaturi, tjerani da piju i jedu vlastite izmete, pa čak i dijelove tijela, mučitelji su zatvorenike tjerali da se uzajamno zlostavljaju, i to na sve moguće načine, zatvarali su ih u kaveze sa životinjama, bacali sa visokih zgrada, dok su prebijanja, sakaćenja i ubistva bili njihova svakodnevica“, naveo je Kojić.
Prema njegovim riječima, ono što je ljude držalo u životu, kako su navodili u svjedočenju, je činjenica da su ipak imali nadu da će preživjeti onda kada ih registruje MKCK.
„Imali smo slučajeva da je na pojedinim mjestima bio zatvoren samo jedan čovjek, što ni u kom sličaju nije značilo da je tortura manja. Do njih nikada nije došao MKCK, tako da su dželati, bukvalno, radili šta su htjeli sa tim ljudima“, napomenuo je Kojić.
Kojić je istakao da je Centar došao i do podatka o postojanju takozvanih pokretnih logora, kao što je to bio slučaj u selu Žeravac, opština Derventa, gdje su logoraši držani u kamionima i autobusima, kao i u naselju Hrasnica, opština Ilidža, gdje su bili zatvoreni u kontejneru za skladištenje južnog voća.
„Sve ove ljude, a kroz neviđene torture su prolazile žene, djeca, stariji i nemoćni, zarobljeni pripadnici VRS, kao i oni koji su `pokupljeni` sa ulica, radnih mjesta – zarobljavanje je trajno promijenilo, i fizički i psihički. Ono najmanje što se za njih može uraditi je da u poslu koji smo započeli istrajemo do kraja“, poručio je Kojić.
Kojić je pozvao pojedince i institucije da, ukoliko imaju saznanja o eventualnim mjestima zatočenja ili relevantnu dokumentaciju koja može biti od pomoći, da se obrate Republičkom centru.
(www.palelive.com / Srna)