Огласи
MOSKVA – Sud BiH i dalje je na kursu bošnjačke politike, kako ratne, tako i poratne, što se konačno mora promijeniti, izjavio je danas u Moskvi direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Milorad Kojić.
„Svjedoci smo krajnje bezobraznog odnosa prema srpskim žrtvama i odsustva svake vrste empatije prema njihovim porodicama. Pravosuđe na nivou BiH, po svemu sudeći, ostalo je dosljedno preovladavajućem mišljenju u većem dijelu međunarodne javnosti o `Srbima zločincima` i `Bošnjacima žrtvama`, što se mora konačno promijeniti“, rekao je Srni Kojić koji učestvuje na konferenciji posvećenoj geopolitičkom aspektu savremenih problema međunarodne bezbjednosti.
U suprotnom, upozorio je Kojić, od pomirenja i međusobnog uvažavanja naroda koji žive u BiH neće biti ništa, a pogotovo ako je recept za suživot ponašanje Suda BiH i njihovih mentora.
„Bez obzira na dokaze, a posebno na svirepost njihovih egzekucija, posebno u vrijeme pada Vozuće, epilog je, očekivano, poražavajući! Komandant Glavnog štaba bošnjačke Armije BiH Rasim Delić dobio je svega tri godine zatvorske kazne u Hagu, dok se komandantu Trećeg korpusa Sakibu Mahmuljinu, proces odugovlačio i banalizovao, da bi, kao što smo, nažalost i očekivali, juče dobio još jedan neslavan ishod“, istakao je Kojić.
Kojić je naveo da je učesnicima konferencije u Moskvi ukazao da je islamska vjerska zajednica bila od početka uključena u ostvarivanje političkih ciljeva muslimana u BiH, što se vidi još iz stavova iznesenih u „Islamskoj deklaraciji“ Alije Izetbegovića o stvaranju muslimanske države u BiH, te o prožimanju državnog i vjerskog.
„Pa samim tim, zašto ne reći, snosi i dio odgovornosti za zločine počinjene nad Srbima tokom rata devedesetih godina prošlog vijeka“, dodao je Kojić.
On je naveo i da je Mešihat islamske zajednice sa sjedištem u Sarajevu, u dramatičnom tonu, uputio apel svim imamima u kojem se muslimani pozivaju da izađu na referendum i glasaju za nezavisnu i suverenu BiH „kao svoju budućnost i budućnost svoje vjere“.
„Kako bi pomogli `ugroženoj braći i sestrama muslimanima` u borbi za islam kao društveni poredak, u BiH februara 1992. godine dolaze mudžahedini, uz podršku i znanje najviših muslimanskih funkcionera. Riječ je o islamskim fundamentalistima, profesionalnim ratnicima i plaćenicima, ali i borcima za džihad“, naglasio je Kojić.
Iranski mudžahedini, naveo je on, došli su među prvima, a slijedili su ih mudžahedini iz Saudijske Arabije, Palestine, Jordana, Jemena, Avganistana, Katara, a najviše vojnog iskustva i znanja imali su oni iz Egipta, Alžira, Maroka i Tunisa.
Kojić je posebno istakao da je njih nešto više od stotinu dobilo državljanstvo još i prije proglašenja ratnog stanja u BiH.
„Ta praksa se nastavila i nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Dolazak mudžahedina nije mogao proći bez učešća Islamske zajednice, o čemu svjedoče snimci i fotografije. U Travniku, avgusta 1992. godine, pored zloglasnog komandanta mudžahedina Abu Adel Aziza, poznatijeg kao Barbarosa ili Riđobradi, stoji travnički muftija Nusret Abdibegović“, naglasio je Kojić.
Prema njegovim riječima, mudžahedini su veoma brzo postali sastavni dio takozvane Armije BiH, a Odred „El mudžahedin“ djelovao u sastavu Trećeg korpusa bošnjačke armije.
„Osim što su se `posebno iskazali` u najsvirepijim mučenjima i ritualnim ubistvima Srba, ali i Hrvata, domaće muslimane podučavali su `šerijatskim vještinama`“, napomenuo je Kojić.
(www.palelive.com / Srna)
