FOČA – Dušanka Lalović, koja je prije 26 godina na Nikoljdan pukom srećom preživjela stravični pokolj u Jošanici kod Foče kada je muslimanska vojska iz Goražda ubila 56 mještana, ne gubi vjeru da će zločince stići ruka pravde.
Dušanka priča Srni da pamti likove zločinaca koji su tada imali od 20 do 25 godina i ističe da su to danas pedesetogodišnjaci koji su i dalje opasnost za građane BiH.
„Ako je mogao ubiti dijete od dvije i po godine, sedam i deset godina, koje se zvalo Danka, Dragana, Dražen, on je opasnost i za dijete koje se zove Lejla ili bilo koje drugo dijete. Dok su na slobodi, opasnost su za sve građane BiH. U principu, njih Tužilaštvo štiti“, ističe Dušanka, koja je kao svjedok zločina i dugogodišnji sekretar opštinske Organizacije porodica poginulih, neumorna u traganju za pravdom.
Dušanki Lalović, tada Višnjić, na Nikoljdan 1992. godine, ubijen je otac Tomo i mnogobrojna rodbina i komšije.
Masakrirano je 56 Srba, među njima 21 žena, kao i troje djece Dragana Višnjić od deset godina, njen tri godine mlađi brat Dražen i dvogodišnja Danka Tanović.
Dragana i Dražen poginuli su zajedno sa mamom Olgom /31/, tatom Dragoljubom /39/, stricem Milanom /33/, bakom Zorkom /64/ i djedom Vukadinom /64/, a Danka sa mamom Zorom Višnjić /22/, tetkom Rankom /24/, ujakom Vlatkom /20/, bakom Gojom /44/ i prabakom Stojkom /68/.
Ubijeno je 16 Višnjića, a Dušanka, kojoj je tada bilo 18 godina, jedna je od rijetkih iz ove familije koja je uspjela da pobjegne ispod noža.
Preživjeli Jošaničani i potomci poginulih žive sa nezacjeljivom ranom u duši. I danas će proslaviti krsnu slavu, ali sjećanja na zločin ne blijede.
Za slavskom trpezom, još jednom će jedni druge zapitati koliki bi danas bili Dragana, Dražen i Danka.
„Jednostavno, to se ne može zaboraviti. Život se nastavio i mi slavimo za Nikoljdan, ali se za slavu uvijek priča o stradanju u Jošanici. Prvo se počne od toga kakvo je bilo vrijeme, je li bilo snijega, pa onda u koliko je počeo napad, kolika bi danas djeca bila, zašto se čeka sa optužnicama“, priča Dušanka Lalović.
Dušanka je u više navrata davala izjave istražnim organima, a predmet je bio u tužilaštvima u Trebinju, Hagu i Tužilaštvu BiH u Sarajevu, gdje je i danas.
„Konstantno zovemo, pišemo, obraćamo se Tužilaštvu i uvijek je isti odgovor- istraga je u toku, radi se na predmetu Jošanica. Pitam se kako 26 godina mogu istu priču da pričaju. Mislim da je nakon 26 godina sazrelo i došlo vrijeme da počinioci zločina u Jošanici odgovaraju“, kaže Dušanka.
Prije tri godine na imanju Višnjića započeta je gradnja crkve u znak vječnog sjećanja na jošaničke mučenike.
Crkva je ove godine pokrivena, postavljeni su krstovi i zvono.
Dušanka priča da je tek kada je prvi put odjeknulo zvono shvatila koliko će crkva svima njima značiti.
„Neopisiv trenutak, zaplakala sam, a vidjela sam i suze i na licima muškaraca, i to suze u kojima su pomiješani radost i tuga. Čovjek bi da zapjeva od sreće, a zna opet da ne može“, pokušava Dušanka da objasni trenutak kada se prvi put začulo zvono u Gornjoj Jošanici, koje je, ne samo simbolički, potvrdilo da je dobro, ipak, jače od zla.
Ona napominje da se crkva gradi uglavnom prilozima vjernika, a da su pomoć pružili i Vlada Srpske, opština Foča i lokalne zajednice iz okruženja.
Prilozi vjernika pristižu i iz inostranstva, a pomoć je, kaže Dušanka, najavila i jedna NJemica koja je ove godine posjetila Jošanicu.
„Ostali su unutrašnji radovi i izrada ikonostasa. Molim sve ljude, koji su u mogućnosti, da pomognu“, rekla je Dušanka.
Prilozi za gradnju crkve mogu se uplatiti na žiro-račun u Novoj banci: 555 8000020566722; Devizni račun: 5550000020567219.
Muslimanski vojnici su 19. decembra 1992. godine ušli u zaleđe srpskih položaja sa jasnim ciljem i jasnom naredbom, kako je to potvrdio i jedan od zarobljenih muslimanskih vojnika, da niko od mještana Jošanice, pa čak ni djeca, ne smiju ostati živi.
Na kućnom pragu, na dan kada je trebalo da proslave krsnu slavu, ubili su 56 Srba.
U napadu je učestvovalo oko 600 pripadnika takozvane Armije BiH, u deset grupa raspoređenih na deset jošaničkih zaselaka, koje su sravnili sa zemljom.
Ubijeno je 16 Višnjića, devet članova familije Kulić, po pet u familijama Grujičić i Blagojević, zatim četvoro Davidovića, po troje Jegdića, Pljevaljčića i Stojanovića, dvoje Mićevića i Ivanovića, te po jedan član iz porodica Škipina, Stevanović, Jagodić i Tanović.
Poznati su naredbodavci iz ratnog predsjedništva opštine Goražde i vojnog vrha takozvane Armije BiH, kao i neposredni komandiri jedinica na terenu, ali se na podizanje optužnica još čeka.
Godišnjica zločina zvanično je obilježena u maju, na ljetni Nikoljdan, a porodice poginulih danas su obišle groblja u Jošanici i Foči i prislužile svijeće za duše nevino stradalih.
Srna je prošle sedmice Tužilaštvu BiH uputila pitanja u vezi sa istragom o zločinu u Jošanici, ali na njih još nije odgovoreno.
(www.palelive.com / Srna)