Огласи
FOČA – Knjiga eseja Rada Lalovića „Pamtim da bih postojao“ poziv je nadležnima koji sastavljaju školske udžbenike da poeziju o srpskim stradanjima, sa predloženim načinom analize i obrade, konačno uvrste u nastavu u osnovnim i srednjim školama, istaknuto je na promociji ove knjige u Foči.
Nakon poetske rukoveti „Pred sjenima srpskih mučenika“ i zbornika radova „Srpska poezija stradanja i patnje“, ovo je treća u nizu knjiga fočanskog profesora srpskog jezika i prosvjetnog savjetnika za nastavu u kojima se on na sistematičan i metodološki način bavi kulturom sjećanja, ukazujući na problem srpskog zanemarivanja sopstvenog stradanja u 20. vijeku.
Knjiga je izašla u izdanju fočanskog Centra za kulturu i informisanje, a direktor ove ustanove Vladimir Pantović istakao je na sinoćnjoj promociji da je srpski narod kroz istoriju ponavljao greške iz više razloga, a jedan od njih je zaboravljanje.
„Priču o ovoj temi započeli smo prije pet godina prikupljanjem pjesama o srpskim stratištima, zatim zbornikom stručnih tekstova o toj poeziji koji imaju za cilj da pomognu nastavnicima da analiziraju poeziju koju bi predstavili đacima. Zahvaljujući profesoru Laloviću, pored prve dvije knjige i ove koju prestavljamo, pitanje njegovanja kulture sjećanja je otključano, a posao koji se otvorio je nesaglediv i dugoročan. Zato je Centar za kulturu i informisaanje izuzetno ponosan na ova izdanja, jer je njihov značaj veliki“, naveo je Pantović.
Predsjednik Opštinskog odbora Srpskog prosvjetnog i kulturnog društva „Prosvjeta“ Radisav Mašić rekao je da se u doba komunizma o ovim temama moralo ćutati sve u interesu bratstva i jedinstva, te da komunizma nema odavno, a o ovoj temi se i dalje ćuti.
„Rade Lalović je strpljivo izučavao ovu temu uočavajući da u našim udžbenicima za osnovnu i srednju školu nema ni pomena o tome. Poseban kvalitet njegove knjige je što je Lalović ponudio mogući način interpretacije i obrade ove teme u našim udžbenicima“, poručio je Mašić.
On je dodao da je veliki broj pisaca pisao o stradanju Srba i da svi ne mogu ući u udžbenike, ali da se, da bi se potkrijepila određena teza, mora naći veliki pjesnik, tako da je Lalović analizirao stihove, između ostalih, Desanke Maksimović, Jovana Dučića, Dobrice Erića, Milana Rakića, Matije Bećkovića.
„NJihovi stihovi djeluju kao vulkani, dolaze kao grmljavina i ne ostavljau nikoga ravnodušnim. Zbog toga, sve ovo daje za pravo onima koji su na izvjestan način prozvani ovom knjigom, a to su ljudi koji brinu o školskim udžbenicima, o obrazovanju djece, da se zamisle nad ovom temom i da to bude jedan od motiva koji će ih okupiti da ovu temu uvrste i da ona konačno bude zastupljena u našim školama. Najveći grijeh je kada poezija ćuti o istini, a poezija ovdje nije ćutala o istini ali smo mi ćutali nad poezijom“, naveo je Mašić.
Nastavnik srpskog jezika Duško Krsmanović posebno je izdvojo tri cjeline iz Lalovićeve knjige – prvu u kojoj autor predlaže nastavne modele obrade književnih djela o srpskim stradanjima, drugu o Gavrilu Principu i motivu Sarajeva i treću o pjesmama koje govore o stradanju u Hercegovini.
Knjiga „Pamtim da bih postojao“ sastoji se iz šest poglavlja, a njen autor ističe da se u njoj susreću pamćenje i zaborav – pamćenje kao garant opstanka jednog naroda i njegovog identiteta i zaborav kao njegov oponent.
Lalović kaže da je ova knjiga, jednostavno, obračun sa zaboravom.
„U knjizi su eseji i rasprave koji govore o izgradnji identiteta na bazi jevrejske metodologije sa kojom smo se upoznali u Jad Vašemu na studijskom putovanju. U udarnom eseju `Izgradnja ličnog i nacionalnog identiteta` ja upravo prvi put kod nas govorim o srpskom modelu njegovanja kulture sjećanja na jednim novim osnovama potpuno kompatibilnim sa jevrejskom metodologijom njegovanja sjećanja na Holokaust“, rekao je Lalović.
Promocija knjige održana je u Centru za kulturu i informisanje,a upotpunili su je recitatori i etno-grupa Srednjoškolskog centra Foča.
(www.palelive.com / Srna)
