Огласи
GORAŽDE – Veljko Lasica, jedna od žrtava zločina nad srpskim civilima u selu Kukavice, opština Rogatica, koji su 27. avgusta 1992. godine počinili pripadnici takozvane Armije BiH, rekao je Srni da je hapšenje sedam osumnjičenih za ovaj zločin neka vrsta zadovoljenja pravde za rodbinu nedužno stradalih Srba, kao i za one koji su preživjeli taj pakao.
„Hvala Bogu da sam doživio da zločinci odgovaraju za zločine. Porodice stradalih ne žele nikakvu osvetu, već samo pravdu, da svi budu jednaki pred zakonom. Ne mogu samo Srbe loviti kao zečeve, dok muslimanski zločinci mirno šetaju ulicama“, kaže Lasica, koji je u ovom gnusnom napadu izgubio lijevu nogu.
Ministarstvo unutrašnjih poslova /MUP/ Republike Srpske i Centar javne bezbjednosti /CJB/ Istočno Sarajevo radili su na predmetu „Kukavice“ punih sedam godina, a pripadnici Agencije za istrage i zaštitu BiH /Sipa/ uhapsili su juče sedam osoba osumnjičenih da su počinili ratni zločin u mjestu Kukavice.
U izvještajima o počinjenim krivičnim djelima ratnog zločina MUP-a Republike Srpske iz 2006. godine i dopunjenim izvještajem 2012. godine sumnjiče se, kako Srna nezvanično saznaje, Aziz Šuša, Muhamed Šišić, Izet Hadžić, Tarik Šišić, Aziz Aganović, Emir Drakovac, Zahid Alić i Salko Alić, od kojih je njih sedam uhapšeno.
Okružno tužilaštvo u Istočnom Sarajevu pokrenulo je istragu u predmetu „Kukavice“ po tužbi koju su 16. juna 2006. godine podnijele porodice žrtava ovog strašnog zločina, koji su počinili pripadnici takozvane Armije BiH nad kolonom nezaštićenih srpskih civila koja je bježala iz Goražda i okolnih sela.
U napadu na kolonu srpskih civila, u kojoj je bilo oko 1.000 staraca, žena i djece na traktorima i u putničkim vozilima, muslimanski ekstremisti ubili su 25 lica, dok je 80 ranjeno. Kolona je krenula iz sela Jabuka preko Mesića do Rogatice, ali su je muslimanski ekstremisti napali u kanjonu kod Mesića, a svu žestinu svog napada pokazali su na ulazu u mjesto Kukavice.
„Napad je bio dobro isplaniran, a cilj jasan – potpuno uništiti jezgro srpskog stanovništva u Goraždu i ispuniti jedan od zadataka iz ‘Islamske deklaracije’ Alije Izetbegovića o uništenju svega što nije islamsko“, rekao je Lasica.
Prema njegovom svjedočenju, napad na Srbe u kanjonu bio je stravičan. Pucalo se na sve strane i iz svih vrsta oružja. Gorio je asfalt, traktori, automobili i ljudi u njima, čuli su se krici i jauci na sve strane.
Neki od Srba iz nesrećne kolone pokušavali su da nađu spas skokom u rječicu Rakitnicu, ali ni u tome ne uspijevaju, jer ih stižu meci zločinaca koji nikoga i ništa nisu žalili. Sve što im je dolazilo na nišan, ubijeno je, a među njima i više članova porodica Đurđević, Matović, Todorović, Ćorović…
„Ja sam bio u automobilu, sa kćerkom i sestrom. Sve troje smo ranjeni. Tako teško ranjen, vozio sam skoro do Rogatice, gdje sam izgubio svijest. Kola su otišla u kanal. Prva pomoć pružena mi je u Rogatici, a potom sam transportovan u Vojnu bolnicu na Sokocu, gdje mi je amputirana lijeva noga. Nakon toga prebačen sam u Beograd u bolnicu, gdje su me liječili skoro četiri godine“, priča Lasica.
On svjedoči da su leševi ubijenih Srba ležali na cesti u kanjonu skoro 40 dana, na vrelom ljetnjem suncu, pa su divlje životinje raznosile komade njihovih tijela. Niko od Srba nije smio prići mjestu zločina da ta tijela pokupi i dostojno sahrani.
Prolazili su tim putem, ističe Lasica, i predstavnici međunarodnih takozvanih humanitarnih organizacija koji su leševe samo sklonili ukraj, koliko da naprave prolaz svojim vozilima, sve dok, uz veliki rizik, grupa Srba iz Goražda, predvođena Nikolom Kneževićem, nije uspjela doći do kanjona i pokupiti poluraspadnuta tijela.
Da zlo bude još veće, kaže Lasica, neki od tih takozvanih humanitaraca „potrudio se“ da napravi nekoliko snimaka ubijenih Srba i u svojoj prljavoj propagandi prikazao ih kao muslimanske žrtve?!
„Tako je sarajevski reditelj Danis Tanović u filmu ‘Ničija zemlja’ prikazao te snimke zločina u selu Kukavice, ali kao srpski zločin nad muslimanima?! Za to je dobio i prestižnu nagradu – ‘Oskar’. To su laži i podvale sarajevske čaršije. Srbi su na filmu prepoznali svoje najmilije, svoje automobile i traktore“, ističe Lasica.
Prema njegovim riječima, zločin u Kukavicama, poslije napada na kolonu JNA u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu i Tuzlansku kolonu, bio je napad na treću kolonu.
„Cilj je bio isti – napadi na kolone nemoćnih, nenaoružanih Srba, u kojima srpska djeca gore kao buktinje, a niko ne odgovara i nikoga ne grize savjest“, naglašava Lasica, nekada ugledni građanin Goražda i direktor Službe društvenog knjigovodstva u ovom gradu.
Lasica je rekao da goraždanski Srbi „ostavljaju gospodi sa Zapada i cjelokupnoj međunarodnoj javnosti da sami procijene da li je podvig ili zločin sve srpsko uništiti, popaliti, pobiti i da li srpske majke imaju pravo da budu ožalošćene“.
„Ali, prije toga, moram istaći slučaj djevojčice – muslimanke Minke Živojević – ne da povrijedim nju ili njene srodnike, nego samo da se pokaže besmislenost propagande da smo mi, Srbi – ‘agresori, ubice, divljaci’ – kako nas često mnogi kvalifikuju. Dok su Drinom plutali ubijeni Srbi, Meho Živojević, otac tada petogodišnje Minke i njegova rodbina mole srpsku Vojnu komandu da bolesnu djevojčicu prebace u Vojnu bolnicu na Sokocu radi liječenja, jer joj u Goraždu ne mogu pomoći, a zauzvrat nude da oslobode 10 Srba iz Goražda.
Komanda prihvata prijedlog, dogovoren je i datum razmjene, ali, umjesto deset Srba, muslimani dovode samo jednog – Todora Davidovića. Srbi ne prave problem, helikopterom prebacuju malenu Minku na Sokolac, gdje je liječena i izliječena. I tog 27. avgusta 1992. godine, dok ranjeni Srbi iz Kukavica dolaze u bolnicu, Minka, kao ljubimica zdravstvenih radnika, veselo se igra po bolničkim hodnicima. Odmah se upoznala sa četvorogodišnjim Miodragom i trogodišnjom Momirkom Spasojević, čija je majka stradala u zločinu u kanjonu, a oni ostali siročad“, priča Lasica.
Za to, jedno od mnogih humanih djela srpskog naroda, ne zna se. „Nikada nismo čuli ni da su se roditelji djevojčice Minke oglasili tim povodom. Srbi, vjerovatno, mogu sve da učine i pomognu, ali uvijek će ostati agresori i dio takozvanog udružnog zločinačkog poduhvata“, kaže Lasica.
Na mjestu stradanja Srba u Kukavicama podignut je skromni spomenik sa 25 uklesanih imena kao nijemi svjedok strašnog zločina. I on je smetao, pa su ga muslimani dva puta rušili, ali ga goraždanski Srbi obnavljaju i tu se okupljaju 27. avgusta svake godine u znak sjećanja na ubijene srodnike.
(www.palelive.com / Srna)
