Огласи
Bez obzira na ratne traume i sjećanja, kao i na friške predrasude koje neko ima, opravdano ili ne, Pale su zanimljive za obići. Prirodni okoliš i veza sa Jahorinom, pogotovo u zimskom periodu, ono je što posjetioce tamo najviše privlači, ali prije ili kasnije treba malo prostudirati i ljude kroz opuštene komunikacije.
Univerzitetski gradić
Posebna priča su gotovo neizbježne ratne i političke asocijacije. Kada se fokus pokuša staviti na trenutno stanje, pogotovo na obično stanovništvo Pala, a izostavi politika (u granicama mogućnosti), može se doći i do zanimljivih osoba i do zanimljivih zaključaka.
Pale su postale i univerzitski gradić. Dakle, osim pukog fizičkog proširenja, fakulteti su ono što neko mjesto može transformisati iz ruralne cjeline u urbanu. Na Palama se u par friško dotjeranih zgrada nalaze Filozofski, Pravni i Ekonomski fakultet. Ima i studenata koji žive u Sarajevu, a studiraju na Palama. U jednoj od najstarijih lokalnih zgrada nalazi se atraktivno renovirana umjetnička galerija. Ulice su bulevarski sređene, i u prosjeku je na paljanskim ulicama manje otpadaka i takozvanog usputnog smeća nego po sarajevskim. Zeleno, šumovito planinsko okruženje koje se direktno kalemi na moderne i sasvim nove stambene blokove, ostavlja utisak kakav se stiče u nekim dijelovima Julijskih alpa. BiH je naravno puna toga, ali nije svako mjesto ostvarilo tu vrstu sklada na kojem bi pozavidjele i neke razvijenije vazdušne banje.
U centru Pala je cijeli niz najsavremenijih restorana, kafića, slastičarni i klubova koji skoro ni po čemu ne zaostaju za sličnim objektima bilo gdje u BiH i šire. Jedino povremeno zaostaju za cijenama mnogih ugostiteljskih objekata po Sarajevu, jer sarajevske gazde kafića znaju pretjerati sa visinom cijena u ponudi, pogotovo sezonski.
Među atraktivnijim objektima u centru Pala možda vrijedi izdvojiti kafe restoran Porto. Osim urednog enterijera i raznovrsne gastronomske ponude, ambijent je obogaćen jednostavnim umjetničkim slikama i mnoštvom magazina iz raznih zemalja, koji su gostima na raspolaganju.
Svakako, na ulicama ima sirotinje, kao i bilo gdje drugo. Dvije starije žene preživljavaju prodajom vlastite robe na ulici, ne krijući da se premještaju jer nemaju vlastitog štanda, i to isto rade i u Sarajevu. Zavisno od odnosa sa policijom, prema potrebi premještaju se od Sarajeva do Pala i obrnuto-(Sarajevo Pale i obratno brale). Skeptično razgovaraju sa onim ko im nije mušterija, jer se osjećaju nesigurno ako ih neko previše zapitkuje. Obično pomisle na inspekciju ili policiju. Ali na cijelom korzu uličnih prodavača jedva se nađe nekoliko. Možda ih u zimskom periodu ima više. Ni jednog prosjaka na ulicama, bez obzira na to što je ekonomska kriza podjednako prisutna kao i drugdje. To svakako ne znači da ih nema, i neko bi pomislio da je to samo zbog jače policijske racije, ali čak su i policajci rijetki na paljanskim ulicama.
Meni su Pale super!
Ono po čemu su Pale poznate još od Olimpijade jeste njihova veza sa Jahorinom, a Jahorina po skijalištima i hotelima. Prije rata smučarski centri su bili uvezani na državnom nivou, od Bjelašnice do Jahorine, a danas privatizacija naravno uzima maha. Mirjana Granzov vodi jednu od uspješnih privatnih skijaških škola na Jahorini. Ona je rođena Paljanka, i danas se bavi skijanjem, održavajući familijarnu tradiciju, jer njeno troje male djece već solidno skija, kako i sama tvrdi, a njena sestra Jelena radi kao hotelijer na Jahorini. Za Mirjanu je život na Palama sasvim odgovarajući za njene životne potrebe, kako nekad tako i danas. Sama kaže da prosječan čovjek na Palama ima skoro sve što mu treba za kvalitetan život, od prirodnih do tehničkih uslova.
– Meni su uvijek Pale bile super. Možda zbog toga čime sam se bavila, ja sam trenirala skijanje, i ja i moja sestra. Putovali smo, i imali smo dosta gostiju koji su nam dolazili, i svi su se uvijek oduševljavali Palama. I sad ljudi koji dođu iz inostranstva, njima su Pale super. Evo, znam čovjeka, Talijan iz Rima, on kaže da bi sutra preselio na Pale. Ali opet, to je ako ti nađeš neku svoju satisfakciju u životu, ali ako živiš od danas do sutra neće ti valjat nigdje.
Klima na Palama je sa dosta vlage, nekome to ne prija, a meni prija – pojednostavljeno kaže Mirjana.
Svakako, ona prihvaća tuđe i drugačije stavove na tu temu, jer naglašava svoju subjektivnost vezanu za činjenicu da je odrastala na Palama. Kaže da je normalno za svakoga da osjeća neki lokal-patriotizam, pa je tako i za nju normalno da joj se sviđa na Palama u smislu vezanosti za vlastite uspomene iz djetinjstva.
Iako bavljenje privatnim poslovima, u njenom slučaju školom skijanja, može biti izazov po pitanju kvaliteta i nelojalne konkurencije, jer privatizacija je proces koji traje, ona nema straha: – Sve je privatizovano u odnosu na prijeratno vrijeme, pa se sada mi malo borimo s tim, jer to ne bi smio svako da radi, to sa školama skijanja. Ali, na površinu uvijek isplivaju oni najbolji. Za sve je potrebno vrijeme. S druge strane, tvrdim, mogu slobodno reći u cijeloj Bosni, nema nijedne opštine sa više potencijala nego što su Pale. A ne govorim samo o sportu. Jako puno talentovanih ljudi ima na Palama. Imamo jednog Marka Kusmuka koji je slikar, pa onda Miljan Milović operski pjevač. U zadnjih par godina ne odlazi toliko ljudi sa Pala. Čak ih ima i koji se vraćaju.
Asocijacija klošara
Pale se i dalje šire u urbanom smislu. Kranovi, kamioni, dizalice i radnici su svuda oko centra. Nove, poludovršene višespratnice se već ocrtavaju na periferiji. Dakle, urbanizacija u stambenom i prostornom smislu ide dalje. Sa masovnijom tranzicijom od ruralnog ka urbanom stilu života, idu i novi ulični zvukovi, moda i stavovi. Tako da u skladu sa vremenom i sa trendovskim buntovništvom novih naraštaja, već nekoliko godina Pale imaju i svoju hip-hop scenu. Od nekolicine bendova najistaknutiji je sastav Pak Art.
Naziv je nastao kao skraćenica od – paljanska asocijacija klošara, uz inspirativni dodatak – art. To je grupa lokalnih srednjoškolaca i studenata koji su se istakli na reperski način, to jest ironičnim i buntovnim rimama, sa osvrtom na socijalne i političke aktuelnosti u svom bližem okruženju. Grupa se u međuvremenu prepolovila, i od prije par mjeseci vodeći hip-hoperi sa Pala sada su momci iz ekipe Anonimus. Već su imali i neke žive nastupe, od kojih je jedan bio na ulici u centru Pala. Sa studijskim snimcima pomalo kubure, jer je to i dalje skup i složen poduhvat. Neke su svoje snimke uglavnom besplatno razdijelili vlastitoj raji, rodbini i komšiluku. Ali oni se ne predaju. Muha, Nemo, Mr. Kosanostra i Kefallo, kako se međusobno konspirativno nazivaju, jednoglasni su optimisti kad se govori o budućnosti paljanskog hip-hopa. Oni se trude da ostanu svjesni loših strana društva u kojem žive, naročito oko socijalne svakodnevnice. Timski rade, svi pojedinačno prave stihove i treniraju repovanje, i nadaju se da će skrenuti pažnju omladine na sve što ih okružuje, a prvenstveno na problem drogiranja, koji je sveprisutan u cijeloj BiH. Ističu ironiju u tome što neki lokalci njih i njihov muzički stil povezuju sa drogama, a zapravo oni stalno upozoravaju na širenje narkomanije kao dežurnu opasnost za podmladak. Žale se i na licemjerje nekih kritičara koji im spočitavaju vulgarnost i psovanje u pjesmama.
– Ako ja, naprimjer, u stihu kao opsujem mater, to je onda za njih vulgarno, hip-hop je kao vulgarna muzika, a kad se na televiziji pojavi neka pjevaljka sa tri krpice na sebi, i pjeva kako je varala muškarce, to im onda nije nepristojno – ističu jedan od Anonimusa.
Za svoj muzički izraz smatraju da je žestok, direktan i beskompromisan, to jest da repuju bez uvijanja i dvosmislenosti u tekstovima, za razliku od nekih svojih muzičkih kolega iz Lukavice i Pala. Ono što je rijetkost među mladim sastavima, i ne samo na Palama, jeste neka vrsta njihovog idealizma, jer kažu da vjeruju u to čime se bave, i da im nije cilj zarada, pa čak ni slava, nego skretanje pažnje na svoje poruke iz stihova. To se primijeti i po tome što su uglavnom kokuzi, žargonski rečeno. Izlasci im se često svode na jeftinu varijantu, to jest okupljanje oko fontane ili kod spomenika u centru. Kada je u pitanju dodir sa politikom, jer se hip-hop može baviti i politikom na alternativan način, Anonimusi ironično ali jedinstveno poručuju svima – Ne bavite se politikom. Iskreno govore i o traumatičnoj bližoj prošlosti, sa vezom u posljedičnoj sadašnjosti. Kada ih pitaju šta bi učinili da se ponovo zarati, bez razmišljanja kažu da bi sjeli auto i što dalje otišli odavde.
Ipak, kojom god društvenom sferom da se bave, njihov stilski, modni i umjetnički suparnik je i dalje naravno neuništivi turbo folk i sve što ide skupa sa njim.
– Zatucanost ljudi Grandom je ogromna. Ali naša publika su ljudi koje svakodnevno srećemo tu na Palama, i želimo da što više ljudi slušaju hip-hop. Na Palama bi trenutno više publike privukao neki kafić koji pušta narodnjake. Mada je još moguće da se nekad, kao što je bilo slično u nekim drugim zemljama to promijeni – ističe jedan od Anonimusa.
Svoja mišljenja izražavaju i vizuelno. Naprimjer, sa majicom jednog od njih na kojoj piše Fuck NATO. To su jednostavne poruke bez pretjeranog filozofiranja. Kako rekoše, ne bi se ustručavali da nastupe ni pred nekom Nato bazom sa tom istom majicom. Zbog svog uzrasta, oni se uglavnom ne sjećaju prijeratnih Pala, i ne razmišljaju puno o tome, nego se više fokusiraju na sadašnjost i budućnost.
Vrijedi doći
U svakom slučaju, bez obzira na ratne (ili čak prijeratne) traume i sjećanja, kao i na friške predrasude koje neko ima, opravdano ili ne, Pale su zanimljive za obići. Prirodni okoliš i veza sa Jahorinom, pogotovo u zimskom periodu, ono je što posjetioce tamo najviše privlači, ali prije ili kasnije treba malo prostudirati ljude kroz opuštene komunikacije. Kada se neko zasiti brda, planina i prirode, neka pokuša komunicirati sa lokalnim stanovništvom, čak i ako mu se učini da možda nema o čemu pričati s njima, vrijedi pokušati.
Postoji više predanja o tome kako su Pale dobile ime. Jedna od njih je zabilježena u feljtonu prema knjizi autora Vlajka Palavestre, u zadnjem dijelu ovog broja našeg magazina. Po drugoj verziji, navodno su Pale turcizam koji označava bare ili neko močvarno područje. Ako je potonja tačnija, onda će možda Pale postati jednog dana kao neki novi Dubai ili Katar. Ta mjesta su pretvorena u moderne svjetske metropole doslovno izrastavši iz pustinjskog pijeska. U takvom slučaju Pale su možda bile močvarni mokri ekvivalent suhim pustinjama. Od bara i močvare, preko farme, sela, predgrađa i opštine nastade grad, a i dalje raste.
Pjesmica (poruka i stav) koju je paljanska grupa Anonimus odrepovala za Start BiH:
Nije bitno da pobjeđuješ…
Nije bitno biti poznat, bitno je imati respekta, nije bitna tvoja vjera bitno je da nije sekta,
Nije bitno imati dara, bitno je da se trudiš, nije bitno da pobjeđuješ,
Bitno je da ne gubiš.
Amir Telibečirović, Magazin Start BiH
Download stranica:
