Mali koraci dugim putem

Kada se piše kolumna, obično se nešto kritikuje. Ljudima je dosta svega i na ovaj način iznose svoje mišljenje, frustracije. Svjesni su oni odavno da ništa tim neće promijeniti. Znaju da će to biti pročitano, iskritikovano pozitivno ili negativno. Na kraju će biti zaboravljeno. Dolaze neki novi ljudi koji imaju nešto da kažu, vjerovatno isto, ali iz druge perspektive i tako u krug! Ne razlikujem se mnogo ni ja.

Ovaj put želim da to promijenim. Znam da ima puno lošeg. Uvijek se nađe dobrog materijala za komentarisanje loših postupaka ljudi. Neću pisati o tome. Danas želim da pohvalim neke stvari, ljude, postupke. Zaista sam pokušala da izvučem nešto pozitivno, što je ostalo u ovom svijetu, u ovim ljudima. Ponekad je to rijetko, ali treba cijeniti trud. Postoji drugačije.

Zato ću da kažem hvala ljudima s druge strane šaltera, kada su ljubazni i kad „razbiju“ mišljenje koje postoje o njima. Vozačima koji stanu na pješačkom prelazu da prođu pješaci. Djeci koja koriste kantu za smeće i onima koji su ih tome naučuli. Onima koji čuvaju prirodu. Hvala onima koji pomažu starijim ljudima kada je to potrebno, onima koji pridržavaju vrata ženama s djecom. Pohvalimo i one koje sami pakuju u kese ono što kupe. Komšijama koje nas pozdrave i zažele lijep dan. Onima koji ostave par feninga prodavačima, kada mogu. Ljudima koji imaju malo, ali podijele i to sa nekim. Strancima koji se nasmiješe na ulici. Zahvalnost dugujemo i onima koji se sažale kada vide lutalice i udome ih. Onima, koji pritrče da pomognu kada se neko povrijedi. Ljudima koji daruju novac kada je potrebno. Oni su dio nas. Hvala im, jer vraćaju vjeru u ljude.

Na kraju, dosta priča je ostalo ne navedeno, neispričano. Ali bitno je da ih vi znate i pominjete po dobru. Najlakše je kritikovati, uvijek za to ima materijala, ali zato poštujmo one koji čine neku sitnu promjenu. Čak i kad su usamljeni u tome. Tako rastu ljudske veličine, tako učimo djecu boljem.

(www.palelive.com)