Na skijama do vrha svijeta

Strahinja Stanišić je rođen u Sarajevu 23.03.1995. godine. Osnovnu školu je završio u Palama, odličnim uspjehom. Školovanje je nastavio u Srednjoškolskom centru Pale, gdje je završio dva razreda gimnazije. Nakon odlaska u Srbiju, nastavio je školovanje u Beogradu.

Iako mu porodica živi u Palama, on je mnogo češće u susjednoj nam zemlji, gdje uspješno gradi skijašku karijeru. Trenutno je član Alpske skijaške reprezentacije Srbije. Najveći dio vremena provodi na treninzima koji se održavaju na planinama Austrije, Francuske, Italije.

Njegovi prvi skijaški „koraci“ su bili na Jahorini.

„Proskijao sam na Jahorini. Imao sam četiri godine kada su mi roditelji kupili prve skije. Tata mi je montirao sve i pokazao osnovne „korake“. Isti dan sam otišao sa mamom na ski stazu da vidim još jednom kako to izgleda. Mama je bila u patikama, mislila je da ću samo malo probati skije, a ja sam joj pobjegao i spustio se niz Poljice. Danas se rado sjećam svega – moje sreće i radosti što imam skije. Već tada sam jako zavolio skijanje i može se reći da sam odrastao na skijama. Skijao sam po cijeli dan bez pauze. Vremenom mi je postalo dosadno da se spuštam na uređenim stazama, tako da sam zabavu i adrenalin tražio skijajući “kroz šumu“, slalom između drveća. Obožavao sam skokove i uglavnom sve je vodilo ekstremnom skijanju. Dolazio sam kući izgreban i modar. Moji roditelji su bili zabrinuti, pa je jedino rješenje bilo da me upišu u ski klub gdje ću biti pod nadzorom trenera i gdje ću moći naučiti tehničke discipline i pokazati talenat, tako da sam u dvanaestoj godini počeo trenirati u Ski klubu „Jahorina“, kaže Strahinja.

Kada je postao član pomenutog kluba, bilo mu je teško da se navikne na disciplinu i red. U tome mu je dosta pomogao trener Dobro Šuko, koji nije više sa nama, na žalost. On je znao kako da motiviše i usmjeri djecu, pa je vremenom i Stahinja prihvatio takav način rada. Rad, upornost i talenat su učinili svoje. Počeli su pristizati prve medalje, a sa njima velika radost i želja za napredovanjem. Put ka uspjehu su obilježila učešća na Dječijiim svjetskim prvenstvima, brojne domaće i međunarodne trke. 2009. i 2010. godine, trener mu je bio Ognjen Dragoljević, čiju podršku i danas ima. Između ostalih, u tom period se ističe rezultat sa Prvenstva BIH, gdje je Stanišić bio prvi u ukupnom bodovnom plasmanu. Prelaskom u juniorsku kategoriju, dobio je ponudu da skija za reprezentaciju Srbije. Karijeru je počeo u Ski klubu „Radan“ iz Beograda.

„Bilo je dosta teško, novi početak, treneri, novi tim, prve FIS trke, ponovo prvi rezultati. Trebao sam se izboriti za mjesto u reprezentaciji. Nastavio sam još više da treniram i dosta sam napredovao. Ispunio sam normu za YOG (Youth Olympic Games) u Innsbrucku (Austrija) 2012. i jako sam srećan zbog toga, jer to je bila prva Zimska Olimpijada za mlade u istoriji. Na YOG-u sam u veleslalomu bio 19. od 70 takmičara, dok u slalomu na žalost nisam uspio da ostvarim plasman, iako sam u prvoj vožnji imao petnaesto vrijeme. Mi slalom zovemo još i ruski rulet, jer na svakoj trci, imate 50-60% šanse da pogriješite“, navodi talentovani skijaš.

Teško je nabrojati sve trke koje je vozio i sve rezultate koje je postigao. Na FIS trci u Italiji je bio 3. i 1. u slalomu, potom se takmičio na EYOWF-u (Evropski olimpijski zimski festival), u Rumuniji gdje je u slalomu zauzeo odličnu 17. poziciju od 98 takmičara. Na Državnom prvenstvu Srbije, je odnio pobjedu u veleslalomu. Nastupao je na Svjetskom prvenstvu u Shaldmingu u februaru tekuće godine. Iako naporna, za njega je ovo bila veoma uspješna godina.

„Na pitanje da li mi i koliko teško pada sve ovo uvijek imam isti odgovor: skijanje je moj život, i od prvog dana sam nekako bio svjestan koliko to odricanja nosi i nikad, ali baš nikad do danas nisam se požalio, ni osjetio da mi je manje stalo. Uvijek samo želim naprijed, to je jače od mene. Ovo je mnogo zahtjevan sport i bukvalno spartanski život, iako većina ljudi misli da skijaši treniraju samo zimi, to je daleko od istine. Treninzi se održavaju tokom cijele godine. Ljeto je pripremni period i tada treniram da bih mogao da skijam što duže i budem u top formi. To podrazumijeva trčanje, bicikl, plivanje, treninzi eksplozivnosti i skočnosti, teretana, treninzi spretnosti i motorike, a gimnastiku i akrobatiku radim sa trenerom u Sarajevu“, objašnjava Stanišić.

U slobodno vrijeme se bavi “Street Workout-om “ (uličnim vježbanjem), tenisom i fudbalom.

Ove godine je dobio stipendiju od Međunarodnog olimpijskog komiteta, s kojom će pokušati da ostvari normu za Olimpijske igre u Sočiju 2014. godine. Trener Miloš Tomić mu pomaže da ostvari ovaj cilj. Sa njim ima odličnu saradnju, kao i sa ostatkom tima.

I dalje će se truditi da postiže odlične profesionalne rezultate, ali i da izgrađuje svoju ličnost i da se obrazuje.

„Poslije Gimnazije planiram da nastavim sa školovanjem na Fakultetu za sport. Takođe, volio bih da nastavim, proširim i usavršim znanje stranih jezika, pored engleskog, koji tečno govorim, da naučim njemački i francuski. Nadam se da ću za to imati dovoljno vremena u budućnosti, jer sad planiram da se u potpunosti posvetim skijanju“, zaključio je Strahinja.

(www.palelive.com)