Огласи
Igrač Boston Bruinsa Milan Lučić, koji je rođen u Vankuveru, izjavio je za dnevni list Informer da nigde na svijetu nema hrane kao što je srpska, i otkriva da voli i da cugne rakiju, naročito „šljivu“ i „krušku“.
Najbolji srpski hokejaš svih vremena, igrač Boston Bruinsa Milan Lučić, oktriva da, iako živi 7.000 km od otadžbine, uživa u dobroj rakiji od šljive ili kruške, ali i u dobroj tuči!
Lučić je 2011. godine postao jedini Srbin koji je trijumfovao u NHL ligi i osvojio legendarni Stenli kup. Rođen je u Vankuveru 1988. godine, a njegov otac Dobrivoje Lučić emigrirao je u Kanadu sa Pala kada je imao 27 godina. Majka Snežana Kesa imala je dvije godine kada se sa roditeljima odselila iz Hercegovine.
Poznato je da volite da se pobijete na ledu. Kako do toga dolazi? Da li se igrači dogovaraju prije utakmica?
– Istina je, priznajem, volim dobru tuču. Ako me neko iznervira, ne ostajem mu dužan. Ne dogovaramo se oko tuča, ali uvijek znaš ko je od protivničkih igrača spreman da se pobije. Jednom sam se pobio sa protivničkim igračem neposredno prije početka meča. Nismo igrali dobro u tom periodu. Htio sam da unesem energiju u ekipu i da pokrenem tim. Takođe, i da napalim navijače.
Trofej Stenli kupa osvojen 2011. godine najprije ste odnijeli u Crkvu Svetog arhanđela Mihaila u Vankuveru. Da li je to bio poseban momenat za vas?
– Odnio sam pehar u Vankuver kako bih obradovao naše ljude tamo. Ima dosta Srba u Vankuveru, ali nije kao u Čikagu ili Torontu. Crkva Svetog Mihaila je mjesto gdje se mi Srbi skupljamo. Donirao sam 30.000 dolara za izgradnju te Crkve, i to je posebno mjesto za mene.
Da li ste nekad bili u otadžbini?
– U junu 1998. sam bio na Palama i obišao mjesto gdje je moj otac rođen. Bio sam u Novom Sadu, u Budvi, na Svetom Stefanu. Obišao sam i selo Golubić, gdje je rođena moja majka. Proveo sam dva mjeseca u Beogradu. Sačekaću dvije-tri godine da ćerka Valentina poraste i onda ćemo doći u Srbiju preko ljeta.
Šta vam najviše nedostaje iz Srbije?
– Ne postoji nigdje na svijetu hrana kao što je naša. Iako sam rođen u Vankuveru, obožavam našu hranu. Pečenje, ćevape, pljeskavice. Volim čorbu, supu, sarmu. Popijem rakiju kad god mogu to sebi da dozvolim. Volim dobru “šljivu” i “krušku“. Kum u Torontu uvijek ima spremnu dobru, a kad se Valentina rodila, spremio je odličnu “krušku”.
Prije tri nedjelje postali ste otac. Kakav je osjećaj? Da li uspjevate da uskladite sve obaveze?
– Malo je frka kad dobiješ prvo dijete, ali svi smo mi veseli. Moji roditelji su presrećni. Zove se Valentina. Ona je dobra beba, ne plače mnogo. Radim šta god mogu da pomognem, ali je moja supruga preuzela veći dio posla na sebe. Imamo noćnu sestru koja nam pomaže, tako da ne moramo da ustajemo noću.
(www.palelive.com / Dnevni list Informer)
