Najmlađi fočanski guslar priprema pjesmu o ujaku, junaku sa Treskavice

FOČA – Najmlađi fočanski guslar, dvanaestogodišnji Miloš Drakul sam je naučio da svira gusle, a na tom putu, kako priča, bilo je uspona i padova, poput zadirkivanja od drugara kada se malo pokolebao, ali je ljubav prema drevnom zvuku i vjekovnom čuvaru narodnog sjećanja sve nadjačala.

Ta ljubav u Miloševom srcu zaiskrila je na njegovoj krsnoj slavi, prazniku Svetog Ignjatija Bogonosca, kada je čuo rođaka, guslara Mitra Višnjića iz Trebinja kako prevlači gudalom preko strune.

Zamolio je, nakon slave, svog oca Iliju da mu sa zida skine njihove gusle, koje su godinama krasile dom Drakula, ali se na njima nije sviralo, jer to od ukućana niko nije znao.

Nakon prvih uputa i savjeta, koje je dobio od fočanskog guslara Milorada Čančara, Miloš je počeo sam da na internetu pronalazi guslarske pjesme i preuzima pokrete prstiju.

Miloš, koji uči već godinu i po, kaže da mu dobro ide.

„Nisam nalazio nikakve časove, nego pjesme iz kojih sam učio kako guslar udara prstima. Uspio sam da to savladam i sad guslam na svoj način. Najteže je naučiti udaranje prstima, ali se može savladati. Poručio bih svojim vršnjacima i starijima da probaju“, priča Miloš.

On kaže da je u početku bilo zadirkivanja od njegovih drugara, ali da toga danas više nema.

„NJima to nije smetalo, nego su me zezali da sam `seljak`, što me je pogodilo, pa jedno mjesec-dva nisam guslao. A onda mi je jedan čovjek, Milan Vuković, kome se svidjelo kada je čuo kako sviram, rekao da će mi kupiti gusle, da ne smijem da prestajem i ako me neko bude ponovo zadirkivao da me to ne sprečava da nastavim. Za 10 dana me je nazvao i rekao da mi je kupio gusle i tako je počelo“, prisjeća se Miloš.

Ovaj mladi guslar, koji osim muzike /uz gusle svira i klavir/ obožava i fudbal i sa uspjehom trenira u Fudbalskom klubu „Sutjeska“, kaže da za sada među njegovim drugarima nema zainteresovanih za učenje gusala, ali da se nada da će neko od njih krenuti njegovim putem.

Gusle su za njega, ističe, najbolji i najljepši instrument.

„To je drevni srpski instrument i poručio bih svima da, ako hoće, da probaju da sviraju, ako neće, nikom ništa. Taj zvuk, kada se gudalom pređe preko strune, kod mene izaziva ljubav i neku tugu u tužnim pjesmama, kao što je pjesma o pogibiji Milice Rakić, koja je stradala 1999. godine i ne bih volio nikad više da se to dešava“, kaže mladi guslar.

U posljednjem ratu poginuli su Milošev ujak Milan Mališ i stric Vasika Drakul.

Miloš trenutno uči da svira pjesmu o svom pokojnom ujaku, oficiru Vojske Jugoslavije i Vojske Republike Srpske koji je poginuo 1995. godine na Treskavici.

„Baka, kad je čula pjesmu, nije mogla da ne zaplače. Pjesmu je napisao naš prijatelj Ranko Savić, baš je lijepo napisao, tužna je za moje godine, pjevam je sa hrabrošću da ne pustim suzu“, kaže Miloš.

Ovu pjesmu uči sa posebnom posvećenošću.

„Ej, uzeh gusle, a srce mi plače/ sve zbog tebe, moj mili ujače!/ Ja te nisam nikad upoznao,/ jer si hrabro za slobodu pao….“, Miloš je zapjevao početne riječi ove potresne pjeme.

Miloš je najmlađi u svojoj porodici, četvrto dijete, nakon tri sestre, pa su ga, kažu ukućani, pomalo razmazili, ali je, ističu, uvijek bio kao starmali.

Dok njen sin pjeva odlomke raznih pjesama iz dalje i bliže istorije, pokazujući svoj dar, majka Milijana mu dobacuje da pritegne strunu i pusti glas, da se ne plaši pred novinarom.

Ona priča da je srećna što se, osim toga što ide u muzičku školu, gdje uči da svira klavir, Miloš opredijelio i za gusle.

„Sam je naučio, jednostavno skida sa interneta, dobro mu ide, ima lijep glas, samo kao dječak nije svjestan da gazirano može da mu ošteti glas, tako da mi moramo da utičemo na njega. Vremenom će mu glas mutirati, to je sad dječiji glasić. Zadovoljni smo, bolje je da tako provodi vrijeme, da se druži, a i može da upozna razne ljude“, kaže majka Milijana.

Ona dodaje da joj je bila velika želja da se napiše pjesma o njenom pokojnom bratu.

„Kao čovjek bio je previše skroman, tako je odgojen. Kad je vojsku vodio, sve je govorio – `Sačuvao sam borce da ne ginu`, ali nažalost ne umjede sebe da sačuva… Pjesmu je napisao naš veliki prijatelj Ranko Savić, legenda od čovjeka. Miloš je sad priprema i nadamo se da će za sledeću godinu biti gotova. Kada je jedan dan na selo došao da je odsvira baki. Nije mogao ni on od suza, ni baba. Pa dok se malo nauči, dok se lijepo pripremi, nekako ne može pred bakom, zna koliko je to za nju potresno“, navodi Milijana.

Na Miloša je ponosan i otac Ilija.

„Svi u kući se trudimo da mu pomognemo. U početku je bilo zadirkivanja, kada su djeca saznala da on gusla, oni su smatrali da je to nekako `seljački`, pa je prekinuo mjesec dana, dok mu nismo objasnili da je to instrument kao i ostali, pa je nastavio. Za sada je sam učio, ali moraćemo da tražimo nekoga da počne pomalo da usavršava“, kaže otac Ilija.

I on se raduje što će njegov sin uz gusle opjevati srpskog junaka Milana Mališa.

„Vjerujte, za sve nas je pjesma potresna, pa i za Miloša. Trudi se, naučio je dio pjesme, akobogda, sve će fino da nauči, da je otpjeva, biće to prava stvar da ostane iza nas, taj čovjek je to zaslužio“, dodao je Ilija.

Prvi nastup Miloš je imao na Badnje veče ispred Hrama Svetog Save, kada je pjesmom „Pozdrav Romaniji“ oduševio sugrađane, a zatim su uslijedili i nastupi na raznim manifestacijama u Foči.

Sviranje ovog narodnog instrumenta, kojim Srbi čuvaju sjećanje na slavne pretke i njihovu stalnu borbu za slobodu, Miloš će nastaviti da usavršava povremenim odlascima na časove u Bijeljinu.

„Kada budem išao kod sestre u Bijeljinu uzeću koji čas guslanja, za to nije ništa skupo, jer mnogo volim gusle, neću ih nikad ostaviti“, poručio je Miloš.

(www.palelive.com / Srna)