Огласи
NOVO GORAŽDE – Na Trovrhu iznad Novog Goražda danas je služen pomen za Srbe koji su na Relejnoj stanici bivše Radio-televizije Sarajevo poginuli, ili su bili zarobljeni, a potom pobijeni i bačeni u Drinu. Na tom mjestu 1992. godine sedmoricu Srba su zarobili pripadnici takozvane Armije BiH i odveli ih u logore „Silos“ u Kopačima i zgradu Centra javne bezbjednosti Goražde, nakon što su im obećali da će biti razmijenjeni, dok je jedan poginuo ranije.
Vojnicima tzv. Armije BiH predali su se: Boško Lasica i njegov sin Đoko, Ratomir Klačar, NJegoš Ćeha, Kojo Vuković, Budimir Todorović i Tijoslav Radović. Nakon mučenja oni su pobijeni i bačeni u Drinu, a nekima od njih do danas nisu pronađeni posmrtni ostaci.
Veljo Lasica iz Regionalnog udruženja logoraša Višegrad, koje se godinama bavi istraživanjem stradanja Srba u Goraždu i ostalim opštinama Gornjeg Podrinja, kaže da se tih ratnih dana u Relejnoj stanici bivše Radio-televizije Sarajevo pod opsadom nalazilo 14 Srba koji su imali zadatak da odbrane ovaj objekat.
Dva dana i dvije noći objekat je bio pod jakom opsadom, bez vode i struje. Šestorica koja su se nalazila na gornjoj etaži uspjeli su da se spasu, tako što su se spustili užadima niz toranj i tokom noći pobjegli na teritoriju koju je kontrolisala Vojska Republike Srpske.
„Jedan je poginuo dan ranije, a sedmorica su ostala na nižem nivou objekta, bespomoćni i izmučeni. Iscrpljeni su prihvatili poziv neprijateljskih vojnika i predali se vjerujući da im se neće ništa desiti, kako su im obećali“, priča Lasica i dodaje da su među vojnicima Armije BiH koji su dali obećanje bile i komšije nekih od njih, kojima su i povjerovali.
Lasica kaže da od dogovorenog pripadnici Armije BiH ništa nisu ispoštovali i Srbi su nakon što su se predali zarobljeni, te mučeni prvo u „Silosu“ u Kopačima, a potom u zgradi MUP-a Goražde.
„U Kopačima su odmah nakon zvjerskog mučenja ubili Ratomira Klačara. Ostalu šestoricu su odveli u zgradu MUP-a Goražde, gdje je bilo još zarobljenih Srba dovedenih iz sela Bučje. Preživjeli logoraši svjedoci tvrde kako si svako veče slušali jauke i udarce koji su se čuli do kasno u noć. Jedno jutro, ćelija u kojoj su bili smješteni samo je osvanula prazna, pričali su nam preživjeli“, kaže Lasica.
Od tada, da bi sakrili svoja zlodjela, plasirali su brojne laži, čak i da su ovi Srbi razmijenjeni ili da su se priključili Armiji BiH, što je laž, kaže Lasica.
„Istina je da su ih isprebijane i polomljenje kamionom prevezli do Kopača i pobacali u Drinu kod Lađeve stijene. Zna se da ih je na stratiše odvezao Huso Kamenica, vozač MUP-a Goražde“, tvrdi Veljo Lasica.
Porodice nastradalih Srba i višegradsko Regionalno udruženje logoraša raspolažu sa podacima da je jedan od egzekutora bio Meho Drljević.
„Na rukovodećim mjestima u goraždanskom MUP-u tada su bili Ibro Merkez, DŽevad Begović, Predrag Bogunić, EšreF Hurić i drugi. Sve se nije moglo desiti, a da za to nije znao ratni komandant Goražda Hadžo Efendić. Zato tražimo samo istinu i pravdu, da svako odgovara za zločine ukoliko ih je počinio, a ne da se Tužilaštvo i Sud BiH bave isključivo zločinima nad muslimanskim življem“, ističe Lasica.
Pomenu koji je služio goraždanski paroh Novica Ćebić, prisustvovali su predstavnici porodica nastradalih, načelnik opštine Novo Goražde Dalibor Nešković i lokalne Boračke organizacije, koji su položili vijence i cvijeće, te prislužili svijeće.
Boračka organizacija pokrenula je inicijativu da se na ovom mjestu koje danas pripada Republici Srpskoj, podigne spomen-ploča.
(www.palelive.com / Srna)
