Огласи
BRATUNAC – U Bratuncu je danas obilježeno 29 godina od svirepog ubistva osam srpskih civila u selu Gornji Magašići od kojih je najmlađa žrtva bila sedamnaestogodišnja trudica.
Tim povodom članovi porodica žrtava i delegacija Opštinske organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila zapalili su svijeće i položili cvijeće uz centralni Spomen-krst na bratunačkom groblju.
Zločin, koji su pripadnici muslimanskih snaga iz Srebrenice i okolnih sela počinili na današnji dan 1992. godine u Gornjim Magašićima kod Bratunca jedan je od najstravičnijih po svireposti.
U porodičnim kućama masakrirano je osmoro srpskih civila iz ovog sela od kojih šest žena i dva starca, a selo je oljačkano i spaljeno.
Najstarija žrtva bio je osamdesetpetogodišnji Blagoje Popović, a najmlađa sedamnaestogodišnja trudnica LJiljana Ilić.
Za ovaj kao i sve ostale masovne zločine počinjene nad Srbima u bratunačkoj opštini niko nije odgovarao niti procesuiran.
Predsjednik Organizacije zarobljenih i poginulih Radojka Filipović rekla je Srni da je rok za donošenje tužilačke odluke u predmetu „Gornji Magašići“ bio kraj 2015. godine, ali da je krajem januara 2019. godine postupajući tužilac Edin Muratbegović donio naredbu o obustavljanju istrage uz standardno obrazloženje kada su u pitanju zločini nad Srbima – zbog nedostatka dokaza.
Ona pita dokle će se tolerisati subjektivnost tužilaca koji običnom frazom opravdavaju svoj nerad.
Prema njenim riječima, u skoro svim predmetima tužioci sami odlučuju da prekinu istragu zbog navodnog nedostatka dokaza i tako opravdavaju svoj nerad.
„NJihov posao je da prikupe dokaze i podižu optužbe za počinjene zločine, ali pravosuđe BiH toleriše tu neodgovornost i opstrukciju prema dokazivanju zločina počinjenih nad Srbima što već decenijama predstavlja pravni teror koji postaje nepodnošljiv i dovodi do potpunog nepovjerenja u pravosuđe i kompletan državni sistem, jer je okrenut protiv srpskog naroda“, ističe Filipovićeva.
Ona ukazuje da je posao tužioca da prikupi dokaze, a Tužilaštvo BiH po ko zna koji put obustavlja istragu protiv počinilaca zločina nad Srbima uz uobičajeno, licemjerno i šablonsko obrazloženje da „nedostaju dokazi“.
„Poznato je da su ti civili ubijeni u svojim kućama i dvorištima, poznato je i ko ih je ubio i kakvi dokazi tužiocu još trebaju? Ovaj slučaj pokazuje opstrukciju i pristrasnost Tužilaštva te omalovažavanje srpskih žrtava i nastojanje da se po svaku cijenu prikrije istina, da svjedoci pomru i da se predmet zatvori kao da se ništa nije ni desilo i da u istoriji ne ostane trag o tom zločinu“, smatra Filipovićeva.
Prema njenim riječima, u obrazloženju ove naredbe navedeno je da će Tužilaštvo nastaviti istragu za paljevinu i pljačku srpske imovine što je ruganje porodicama žrtava i srpskom narodu, jer se prednost u istrazi daje uništenim materijalnim dobrima u odnosu na ljudske civilne žrtve.
Filipovićeva ističe da su članovi porodica ovih žrtava ogorčeni jer nisu dobili ovu naredbu Tužilštva, ali da je Organizacija porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila blagovremeno uložila žalbu koja je odbijena.
Ona ukazuje da se porodice srpskih žrtava s pravom pitaju da li će zločince stići zaslužena kazna ili će istinu prikriti takozvani pravosudni organi BiH, a zločinci živjeti i umrijeti kao slobodni građani.
Filipovićeva kaže da su Gornji Magašići jedno u nizu srpskih sela na području Bratunca koje je uništeno u posljednjem ratu.
Ona je ocijenila da je apsurdno i nedopustivo da skoro sve predmete o zločinima nad Srbima u srednjem Podrinju vodi tužilac Muratbegović, koji daje neka nesuvisla obrazloženja i obustavlja istrage u svim predmetima kada su u pitanju zločini nad Srbima.
„Za sve predmete su skoro identična obrazloženja, koja govore da on štiti počinioce i ruga se srpskim žrtvama i da rad takvih tužilaca treba preispitati i preduzeti mjere protiv njih, a predmete dati odgovornima da ih obrade, kompletiraju i podignu optužnice protiv počinilaca zločina“, istakla je Filipovićeva.
Ona je dodala da se stiče utisak nemoći i ubjeđenja da zbog opstrukcije pravosuđa BiH, odnosno tužioca Muratbegovića, koji sam ocjenjuje da li će podići optužnicu ili neće, i ostali predmeti vezani za zločine nad Srbima u srednjem Podrinju završiti obustavljnjem istrage kao i u slučaju Gornjih Magašića, što je poražavajuće i što dovodi do potpunog nepovjerenja u pravosuđe i BiH i njene institucije.
Aleksandru Lončareviću je prije 29 godina u Gornjim Magašićima na kućnom pragu ubijena sestra LJiljana, udata Ilić, koja je bila trudna.
„Već je prošlo 29 godina, a pravde za ubistvo moje sestre i ostalih civila u Gornjim Magašićima još nema. Kako pravosuđe BiH radi i kakav odnos ima prema srpskim žrtvama, odnosno predmetima u kojima se radi o zločinima nad Srbima, izgleda da pravdu nećemo ni dočekati“, kaže Lončarević.
Prema njegovim riječima, poznato je ko su žrtve i ko su ubice, ali pravosuđu navodno još nešto treba, a ne objašnjavaju šta.
„Vidljivo je da je riječ o opstrukciji za koju, nažalost, u ovakvoj državi nema sankcije i lijeka. Pobile su ih prve komšije i roditelji su mi pomrli u nadi i nevjerici čekajući pravdu koju, izgleda, ni ja neću dočekati jer istina i pravda ne odgovaraju pravosuđu BiH“, kaže Lončarević.
Mještani su podsjetili da su Gornji Magašići napadnuti 20. jula 1992.godine u popodnevnim časovima, kada su pripadnici oružanih muslimanskih snaga iz Srebrenice i okolnih sela upali u nebranjeno selo i ubili sve civile među kojima pet iz porodice Ilić, te opljačkali i popalili dvadesetak srpskih kuća.
(www.palelive.com / Srna)
