Огласи
VIŠEGRAD – Brane Grujić iz sela Koritnik dio penzije zaradio je u Austriji, kao i mnogi njegovi zemljaci iz pitome višegradske Župe. Tuđina mu je samo još više budila ljubav prema rodnom selu, odakle se nazire ljepotica Drina i obrisi grada u dolini.
„Crnčio je“ kod austrijskih gazda da bi zaradio novac i izgradio novu kuću i okućnicu u Koritniku sa neobičniom dvorištem. Pozna jesen je pomalo narušila izgled dvorišta u kome je vrijedni domaćin sve sagradio svojim rukama. Okućnicu krase stolovi od drveta, kamena i stakla. Drveni mostić, malo jezero u kome se praćakaju ribe, prastari bunar u novom ruhu i pravi mali kutak za djecu sa ljuljaškama, pijeskom i igračkama. „Moji gosti posebno vole sto od kamenih ploča koji sam postavio na prirodnoj stijeni u dvorištu – visok 1,5 metara i površine tri metra kvadratna. Grane mladog oraha natkrivljuju dio stijene i stola, pa je milina ljeti tu sjediti i slušati violine crvčaka, ćuka u brdima ili kreketanje žaba u obližnjoj bari“, pjesnički je raspoložen Grujić. Grujića Višegrađani poznaju kao velikog humanistu.
NJemu nije bilo teško da iz Austrije dođe u Višegrad da bi pomogao nekom siromahu „koji za Božić jede samo prženi luk“, ocu čije dijete mora na operaciju, a nema novca za to ili nekom kome su zbog neimaštine isključili struju, a ni hljeba nema da othrani bolesnu kćerku. „Priskakao sam u pomoć takvima onoliko koliko sam mogao i bio srećan kad je pomoć imala efekta i došla u prave ruke. Često su se mojim humanitarnim akcijama pridruživali i naši zemljaci“ – priča Brane. Ovaj vrijedni i humani čovjek nije dugo uživao u penzionrskim danima u svom raju, jer je iznenada doživio dva srčana udara.
„LJekari su mi spasili život. Dok sam se oporavljao u bolnici, znao sam da se za moje ozdravljenje mole Bogu svi oni kojima sam na neki način pomogao. I ozdravio sam, oporavio se, vratio u moj rodni Koritnik, a ponekad `trknem` nakratko i u Austriju, jer sam se i tamo skućio“, dodaje Brane. Težak rad u tuđoj zemlji i malo vremena za druženje Brane kao da sad želi da nadoknadi. Skoro svaki dan u njegovo dvorište – uraslo u cvijeće i ukrasno bilje, ali i stabla šljiva, krušaka, jabuka, grožđa, tamjanike i dunja, čiji plodovi mame i sad sa grana – dolazile su komšije i prijatelji. Na kamenom uzvišenju za kamenim stolom mladi su se zabavljali uz gitaru a pod natrkivenim klupama stariji su pijuckali rakiju prepečenicu, mezili pršutu, „bistrili“ politiku ili govorili o ovoj nerodnoj i sušnoj godini kakvu ovaj kraj nije zapamtio.
(www.palelive.com / Srna)
