U okviru novog programa „Filmoteka“, koji realizuje Kinoteka Republike Srpske u saradnji sa Filozafskim fakultetom Univerziteta u Istočnom Sarajevu, na Palama je održano veče dokumentarnog filma poznatog scenariste i reditelja Sime Brdara.
Publika je sinoć imala priliku da vidi pet dokumentarnih filmova – „Sunce i žica“ i „A Bog je ćutao“ , o holokaustu i genocidu u logoru Jasenovac, te „Samarice“, „Jovica i Zorica“ i „Marjanovići“, filmovi koji govore o životnoj svakodnevici i radostima života.
Filmovi „Sunce i žica“ i „A Bog je ćutao“ su potresne priče o stradanju u koncentracionom logoru Jasenovac i predstavljaju autentično svjedočenje o ustaškom genocidu u vrijeme Drugog svjetskog rata. Dokumentarni film „Sunce i žica“ osvojio je šest međunarodnih priznanja, a govori o stradanju djevojčice Milje, koju su ustaše oslijepile u jasenovačkom kazamatu. Film prati njen život kao osamdesetogodišnje starice koja živi sama i slijepa, bez igdje ikoga u ruševnoj kući u selu Murati kod Kozarske Dubice. Do bunara ide po vodu držeći se za žicu koju je sama razvukla od kućice do bunara. Brdar je rekao da je razlog nastanka ovih filmova vrlo istoričan, jer, kako je rekao, ako ne budu sačuvana sjećanja na Gradinu i Jasenovac, šireći tako istinu svijetom, teško da se može i opstati. „Autor sam 26 dokumentarnih filmova koji su bili na velikom broju međunarodnih festivala na kojima su osvojili 16 nagrada. Radim filmove o temi `mraka i muka`, odnosno o vremenu Drugog svjetskog rata i genocida i holokausta. Posebnu pažnju posvećujem ustaškom zločinu genocida u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i koncentracionom logoru Jasenovac“, rekao je Brdar novinarima na Palama. On je naglasio da tu priču nosi i kazuje kroz dokumentarne filmove ne kao provokaciju niti gorkorječivost, već kao opomenu cijelom čovječanstvu, jer ono što se desilo u toku Drugog svjetskog rata, posebno u logoru Jasenovac, može biti opomena cijelom svijetu. „Druga tema mojih dokumentarnih filmova jeste svjetlost, odnosno svakodnevni život običnog čovjeka čija svakodnevnica i životna radost može poslužiti kao uzor svima nama, bez obzira na naš socijalni, kulturni, politički ili intelektualni nivo, kako život ima smisla i kako budućnost nije fraza niti obećanje nego suština“, naglasio je Brdar. Govoreći o kratkoj formi njegovih dokumentarnih filmova, Brdar je rekao da se u mladosti uvjerio da je najteže nešto kratko ispričati. „Moderan čovjek nema strpljenja i vremena da neke stvari gleda satima. To su rijetki, i uglavnom oni, koji se profesionalno bave određenom temom, tako da je ta kratka forma primljena od gledalaca i ja sam je shvatio kao izuzetnu, jer ima veoma jaku i koncentrovanu poruku što je i suština“, objasnio je Brdar. Simo Brdar se bavi dokumentarnim filmom više od dvadeset godina. Reditelj je i scenarista 26 filmova, za koje je dobio 16 nagrada na međunarodnim festivalima. Radi filmove o genocidu i holokaustu, ali i one čije su teme vedrije. Naročitu pažnju posvećuje svakodnevnom životu i običnim ljudima. Brdar je i počasni član Izdavačkog savjeta Instituta Jasenovac u Njujorku. U avgustu 2011. godine na „Balfestu“ u Plovdivu, proglašen je za ambasadora dobre volje. Ova priznanja dobio je za svoj rediteljski i književni rad. Njegovi filmovi su prikazivani u Jerusalimu, Drami, Beču, Oslu, Irkutsku, Tambovu, Rjazanju, Kursku, Parizu, Plovdivu, Beogradu, Njujorku, Stokholmu, Trentu, Čikagu, Geteborgu, Pragu, Moskvi i drugim gradovima. Živi i radi u Kozarskoj Dubici i u zavičajnom selu Gornja Dragotinja.
{denvideo http://www.youtube.com/watch?v=hAvldfOf-cc&list=UUBPEO3hxLoz1p2Z7wYH9Jxg&index=2&feature=plcp}
(www.palelive.com / Srna)