Ostala samo sjećanja

VIŠEGRAD, ROGATICA - Od šezdesetih do devedesetih godina prošlog vijeka poznata je bila višegradska stočna pijaca, ali je od nje čuvenija bila ona u Rogatici.

Na njima se pazarnim danima – srijedom u Višegradu i ponedjeljkom u Rogatici kupovalo i prodavalo na stotine grla sitne i desetine krupne stoke.

Ovakvih kupoprodajnih izložbi marve i sastajališta domaćina sa sela i onih koji su iz njih iselili u grad nema od početka otadžbinskog rata.

Ostala su samo sjećanja na blatnjave stočne pijace, škripave stočne vage, trgovce, otkupljivače i preprodavce, kosmate seljake kako „tegle“ na privuzama kočoperne krave „buše“ i onaj kratki ceremonijal kad se živinče pazari: „Daj ruku, pa da popijemo“.

Seljak i trgovac bi se tada čvrsto rukovali, „V“ i zagrljeni otišli do obližnje mehane koja je odisala kiselom rakijom i ljudskim isparenjima.

„Na stočnu pijacu u Višegradu svinje su kamionima dogonili Kremanci, Zlatiborci sa nakrivljenim šajkačama i uskim rajtoz-pantolonama.

Pijaca je bila košnica gdje je vrvjelo i od onih koji prodaju ili kupuju, ali i znatiželjnih koji su „ubijali vrijeme“, sretali se sa poznanicima i popili po koju rakijicu iz flaša koje su ispod gunjeva vadili seljaci“ – sjeća se Višegrađanin Veljko Savić.

U njegovom sjećanju su i čuveni sajmovi stoke u Prelovu kod Višegrada, gdje su se nagrade dobijale za najbolje izložena grla stoke.

Mnogi pamte čuvenog mesara Avrama Mamića, Jevreja i „gospodina svog posla“, koji bi se iznenada pojavio među stokom i ljudima, mjerkao goveda i ovce, obilazio oko njih i bez mnogo priče „naređivao“ se sa vlasnikom živinčeta.

Seljak Stojko Nikolić iz Brankovića sa Borika prisjeća se da su godinama stočne pijace održavale u selima Gučevo, Sjenice, Seljani, Kozići, te u Žepi i samoj Rogatici.

Najveća je bila ona na Borikama. Jedino je ona preživjela nalet vremena i samo se tu još može čuti uzvik „pazareno“.

U to doba preduzeće „Agrokombinat“ iz Rogatice raspolagalo je sa 12 klanica i mesara, a znalo se desiti da u ovaj grad pristigne dnevno i po tri tone stoke iz LJiga iz Srbije.

„Ovo je bio stočarski kraj, državna firma je na Borikama imala stado od 2.500 grla i ergelu od 200 konja bosansko–brdske i arapske pasmine“, priča Nikolić.

On 200 dana u godini, od Đurđevdana do Mitrovdana, čuva svoje stado od 180 ovaca na nepreglednim pašnjacima boričke visoravni. Starina se potrudi četvrtkom da mu neko „prigleda“ ovce da on trkne na Borike na pijacu.

(www.palelive.com / Srna)