Огласи
Partizan je moja lijepa sadašnjost i, hoću da vjerujem, još ljepša budućnost, ali nijednog trenutka ne zaboravljam Pale, Istočno Sarajevo, moju Republiku Srpsku, gdje sam ponikao i stasao, napravio prve fudbalske korake, postao igrač… Ovo u ekskluzivnom intervjuu za „Fokus“ kaže mlađani prvotimac beogradskog „parnog valjka“ Aleksandar Kosorić, momak koji je ponikao u paljanskoj „vučici“, Romaniji, a zatim igrao i u istočnosarajevskoj Slaviji, gdje je u jednoj od uspješnijih klupskih sezona u posljednjoj deceniji, slobodno se može reći, naprosto briljirao u plavom dresu, što mu je širom i otvorilo vrata sportskog dvora na crno-beloj strani Topčiderskog brda.
S Aleksandrom Kosorićem, kako ovdašnji zaljubljenici u najvažniju sporednu star na svijetu, ali i ljubitelji fudbala u srpskoj prestonici čije srce kuca u ritmu s Partizanovog juga, vole reći, našim Saletom, razgovarali smo tokom prvenstvene pauze u Jelen Super ligi, koju je iskoristio da skokne do Pala i Istočnog Sarajeva, obiđe rodbinu i prijatelje, ali i položi završni, diplomski ispit na Fakultetu fizičke kulture.
FOKUS: Dolaskom u Partizan na neki način je verifikovan stav ovdašnjih fudbalskih stručnjaka koji su još od fudbalskih početaka Aleksandra Kosorića govorili – da, to je momak pred kojim je blistava fudbalska budućnost?
KOSORIĆ: Dolazak u Partizan jedna je od najznačajnijih stvari u mom životu i predstavlja ostvarenje svojevrsnog crno-belog sna, koji sam sanjao dok sam još kao dječarac pikao loptu s drugarima. Vrijeme će pokazati da li je moja fudbalska budućnost blistava, ali svakako imponuje činjenica da sam u jedan od najvećih klubova, ne samo na prostoru bivše Jugoslavije, već i u cijelom regionu, doveden kao, kako je to i zvanično rečeno, perspektivan igrač na kojeg se ozbiljno računa u budućnosti. Da je zaista tako osjetio sam i kroz odnos kluba i saigrača prema meni i, iako sam imao skromnu minutažu u godini za nama, na više načina mi je pokazano i dokazano da Partizan vjeruje u mene i da sam dio ambicioznih klupskih planova u narednom periodu, što podrazumijeva i više prostora za igru u startnoj jedanaestorki.
Svjestan sam činjenice da na štoperskim pozicijama, što je moj igrački profil, igraju takve fudbalske veličine poput Nenada Đorđevića, Gorana Gavrančića i Mladena Krstajića, koji iza sebe imaju ogromno domaće, reprezentativno i međunarodno iskustvo, te da to umanjuje i moje šanse za veću minutažu. Međutim, to ne doživljavam kao neko razočarenje, naprotiv. Prilika da treniram s takvim fudbalerima, narodski rečeno, igračinama, šansa da učim od njih, meni je došla kao osnov za napredak, koji se, evo, i potvrđuje u činjenici da sam izborio mjesto na klupi za rezerve. Imam snažnu volju i želju, ali i potrebno strpljenje, pa se nadam da ću već u predstojećoj proljećnoj polusezoni imati i veću minutažu na terenu, a od iduće sezone i mjesto u početnoj postavi. Možda neko misli da ovo nije najbolja dinamika za razvoj mladog fudbalera, ali nemojte zaboraviti da su Partizan i, bez namjere da uvrijedim bilo koga, većina klubova u regionu, dva različita svijeta, te da je trening u Zemunelu često jači i žešći i za mladog igrača i njegov napredak mnogo bolji nego stalno igranje u nekom slabijem timu. Biću jasniji i sasvim otvoreno reći da je samo konkurisanje za prvi tim Partizana veći uspjeh od statusa startera u brojnim drugim timovima na ovim prostorima.
FOKUS: Već u prvoj sezoni u Srbiji osjetio si draž duple krune i sobu počeo da popunjavaš trofejima osvojenim s omiljenim klubom. Šta očekuješ na kraju ovog prvenstva, Partizan zimuje na minus tri?
KOSORIĆ: Dvije duple krune u dvije godine su veliki rezultat, koji je, kako to kažu i moji iskusniji saigrači, teže odbraniti nego juriti. Međutim, to stvara i neki pozitivan pritisak, jer igrati u Partizanu podrazumijeva da uvijek stremite tome da budete najbolji, na vrhu, iznad svih… Napori igranja u Evropi i na dva domaća fronta vjerovatno su uticali i na to da kiksnemo u nekim utakmicama gdje se tome nismo nadali i koje smo realno morali dobiti, ali šta je tu je. Jesmo na minus tri, ali to i nije temperatura da bi nam bilo mnogo hladno. Proljeće je svakako toplije, bićemo spremni, imaćemo i blaži takmičarski ritam… Cilj je jasan, pobjeda u svakoj utakmici, pa iako sve do derbija, koji se igra na našem stadionu, razlika u odnosu na vječitog rivala ostane ista, potrudićemo se da to poravnamo na nulu, a u tom slučaju hladnije će biti u Ljutice Bogdana nego u Humskoj. Treća dupla kruna? Što da ne, naravno…
FOKUS: Prošao si sve reprezentativne selekcije BiH do takozvane mlade reprezentacije i ostaje ti još samo da zaradiš poziv u A tim. Kada se to realno može očekivati?
KOSORIĆ: To prvenstveno zavisi od statusa u Partizanu, pa sam donekle već odgovorio i na ovo pitanje. Nije realno očekivati poziv u najbolju selekciju sve dok se ne ustalim kao prvotimac starter u klubu, tako da ću o tome ozbiljnije razmišljati tek kada se ostvari rečeni cilj. Istina je da sam prošao sve selekcije, od pionirske, preko kadetske i juniorske, pa sve do mlade reprezentacije, igrao mečeve u kvalifikacijama za velika takmičenja, stekao određeno iskustvo… Sve to mi daje za pravo da vjerujem kako ću u bliskoj budućnosti imati razloga da očekujem i poziv selektora A reprezentacije BiH.
FOKUS: Kada smo već s ove strane Drine, logično je da pitamo i da li redovno pratiš dešavanja u ligama RS i Premijer ligi BiH?
KOSORIĆ: Redovno pratim sva dešavanja, uglavnom preko sveznajućeg Interneta, a ponešto više saznam i od rodbine i prijatelja, sa kojima sam u redovnom telefonskom kontaktu. Vidim da Borac dobro gura, Slavija takođe u Kupu, mada u Ligi malo kaska, što će, vjerujem, biti popravljeno na proljeće. Evo, i Romanija je konačno prvoligaš RS i nadam se i vjerujem da će opstati i ostati u tom takmičarskom karavanu. Sve u svemu, drago mi je što se u Srpskoj pojavljuju novi, dobri mladi igrači, za koje se već interesuju veliki klubovi u okruženju i Evropi, kao i zbog toga što fudbal u RS i BiH evidentno napreduje.
FOKUS: Napredovao je i Aleksandar Kosorić i to ne samo na sportskom, igračkom planu. Javnosti je već poznato da si nedavno diplomirao na Fakultetu fizičke kultute Univerziteta u Istočnom Sarajevu i indeks zatvorio čistom desetkom.
KOSORIĆ: Da, diplomirao sam i tako ostvario i još jedan od svojih ciljeva u životu. Kada sam otišao u Partizan ostalo mi je da položim polovinu ispita na završnoj godini studija i uspio sam da to, zahvaljujući korektnom odnosu profesora i razumijevanju za moje profesionalne obaveze, gdje su mi uvijek izlazili u susret u pogledu zakazivanja ispitnih rokova, uspješno privedem kraju, te sada u prvenstvenoj pauzi odbranim i diplomski rad.
FOKUS: Kako Saleta Kosorića tretiraju u Partizanu, kako je živjeti u Beogradu i, ako se smije pitati (Paljanke zažmirite na trenutak), da li ga i kako paze Beograđanke?
KOSORIĆ: Ha,ha,ha… Ovo je pitanje za direktan crveni karton nekom od nas dvojice. Šalim se, u Beogradu mi je predivno, to je grad, ma kakav grad, ispravno je reći velegrad numero uno u regionu i šire, a u Partizanu mi je super i uopšte ne razmišljam o tome da mijenjam sredinu. Sa saigračima imam izvanrednu saradnju, dok nemam nijednu zamjerku ni po pitanju odnosa kluba. Sve je korektno, u svakom segmentu, imam utisak da me tretiraju kao domaćeg igrača, svoje dijete. Srećan sam i prezadovoljan, Partizan je moja lijepa sadašnjost i, hoću da vjerujem u to, još ljepša budućnost.
Sportski ambasador
Aleksandar Kosorić kaže da uvijek s ponosom, gdje god da se nalazi, ističe da je ponikao u Romaniji i igrao u Slaviji, da dolazi iz Pala, Istočnog Sarajeva i RS.
– Oduševilo me kada su opštinski zvaničnici Pala lani upriličili prijem u moju čast i to mi je predstavljalo svojevrstan podstrek za budući rad, ali to sam prihvatio i kao obavezu da istrajem i pokažem svima da i talentovani sportisti iz manjih gradova, uz trud i volju, mogu ostvariti uspjeh i naći svoje mjesto u najvećim sportskim družinama u regionu i Evropi – kaže Kosorić.
Najveći transfer
Iako nije pristojno pitati, a ni govoriti o finansijskim detaljima ugovora, odnosno uslova pod kojim je Aleksandar Kosorić iz Slavije otišao put Humske ulice u Beogradu, ovaj dvadesetdvogodišnjak ne krije da vjerovatno riječ o najvećem transferu na fudbalskoj relaciji RS – Srbija.
– Ne mogu govoriti o tačnim finansijskim detaljima, ali reći ću da je Slaviji pripalo šestorocifreno obeštećenje, kao i značajan procenat od eventualnih narednih transfera, dok po mojim saznanjima dio kolača pripada i Romaniji – kaže štoper Partizana.
Hristos se rodi
Mlađani fudbaler Partizana nije zaboravio da čitaocima „Fokusa“ čestita Božić i Pravoslavnu novu godinu, uz želje za dobro zdravlje, sreću i uspjeh na ličnom i poslovnom planu.
– Ovo su najljepši i najradosniji dani, pa sve čitaoce i pozdravljam najradosnijim pozdravom – Mir Božji, Hristos se rodi!
(Fokus)
