Огласи
Prije pojave ledenog doba, atar Pala imao je suptropsku klimu, daleko topliju nego danas. Guste šume i proplanci prostirali su se svuda, na Romaniji, na Jahorini, u nižim dijelovima. U ovakvim prirodnim uslovima boravile su brojne životinje, slične onima koje sada susrećemo u Africi, i druge koje su sasvim isčezle. Ovdje su živjele antilope, žirafe, jedna vrsta primitivnih majmuna (mezopitekus). Najstrašnija zvijer ovih prostranstava bio je tigar sa sabljastim zubima, čija su dva očnjaka virila iz usta kao bijeli noževi. Od njega se sklanjao i veliki nosorog naborane kože.
Da je tada živio pismen čovjek, ostavio bi vjerovatno ovakav opis paljanskog kraja:
– Grom je zapalio suho stablo, a vatra se za čas prenijela na ostalu šumu. Pred opasnošću se pokrenuo živi talas ovdašnjeg stanovnika. Nad gomilom, koja je sve gazila dizao se strašan urlik. Naprijed su jurile antilope i gazele, a za njima krda šarenih hipariona-konja sa tri prsta na nogama, sa prugastim leđima, kao u zebre. Iz te gomile štračale su glave žirafa. U stopu za njima jurili su slonovi, majmuni, hijene i bezbroj manjih životinja biježali su ispred talasa plamena koji se pred udarom vjetra brzo širio. Zajedno sa njima, uporedo sa antilopama, jurio je u dugačkim skokovima lav sa pepeljastožutom grivom, a nešto dalje tigrovi. Kada je vatra dospjela do obale jezera, veliko bjekstvo bilo je zavrčeno. Životinje koje nije stigao talas vatre, našle su smrt u talasima jezera.
Ledeno doba – gašenje života
U početku kvartarnog doba (prije milion), u divulijumu, došlo je do naglog zahlađenja. To je zahvatilo čitavu Evropu, ali mi ćemo se zadržati samo na onim što se ovdje dešavalo. Snijeg se nagomilavao, ljeto isčezlo, temperatura se rijetko pela iznad nule. Led je pokrivao čitav prostor Pala, a na Jahorini, Ravnoj planini i Romaniji iznosio je na desetine metara. Onaj bujni životinjski svijet potpuno je izčezao. Paljanski kraj više nije ličio na Afriku, već na popularnu artičku oblast, svu okovanu u debeli led.
Sada su bili stvoreni prirodni uslovi za život druge i drugačije faune i flore. Kako je hladno vrijeme potrajalo nekoliko hiljada godina, to su se stvorili uslovi za život sjevornog jelena sa granitnim rogovima (irvasi). Od nekuda je dogegao i ružni nosorog, krupna životinja, sva zarasla u gustu dlaku, a na nosu je imao dva nejednaka roga.
Sa okolnih planina klizili su polako, po nekolko milimetara, dugački lednici, na desetinu kilometara. U nižim dijelovima lednici su uranjali u jezero i povećavali mu nivo. U dolini Prače bilo ih je nekoliko: Gornja Prača, Prača, Gračanica, a u dolinama obje Miljacke Kadino Selo, Sumbolovac, Pale, Donja Ljubogošta. Bila su različite dubine i bilo ih je duboko oko 50 metara.
Toplo pa hladno
Kao što je postepeno bilo sve hladnije, tako je i sada, nakon prelaska u toplije vrijeme, dešavalo se neosjetno. Snijeg i led počeo se topiti u najnižim dijelovima sve višim i višim, dok konačno ljeto nije otopilo led na Romaniji, Jahorini i Ravnoj planini. Velike razlike u temperaturi zbog golih stijena izazvale su jake vjetrove. Oni su sa južnih širina donosili sjeme kojekakvih biljaka. U tome su ispomagale i ptice, koje su pojedinu hranu mogle da prenesu na velika rastojanja. Počeo je ponovo da se hvata život: trave, šume, a za njima doseljavale su se životinje, koje su mogle da žive u takvoj prirodnoj sredini.
Među ledeno doba trajalo je oko desetak hiljada godina. Zelena masa u ovom vremenu je pokrivala sve predjele nižih i viših dijelova.
Opet se klima pokvarila. Ponovo se Romanija, Ravna planina i Jahorina nađoše pod debelim snjegom i ledom. Bio je to dijelić umrle planete. Ponovo, istina rijetka, krda irvasa, nosoroga i mamuta. Mamuti su džinovske životinje koje su se gegale ovim prostranstvima. Tijelo im je pokriveno gustom dlakom bakarne boje, a na leđima su imali veliku grbu nagomilanog sala, koja je služila kao zaliha za vrijeme hladnih dana kada je teško naći hranu.
Prostor sa mnoštvom jezera
U onih naših desetak jezera, polako je nivo sve niži i plići. Kada ledeničke lavine sa svojom masom dospiju do jezera, povećana masa jače se preliva u niže dijelove, zasijecajući svoj tok sve dublje u stjenovitu prepreku. Prirodi se ne žuri ona to stalno čini. Kako se nivo jezera snižavao tako su na obalnom prstenu u reljefu, usjecale terase, poput džinovskih stepenica, jedne ispod drugih, po desetak metara udubljenja. One se uočavaju u reljefu na više mjesta. Naročito su vidljive na usjeku klisura Paljanske i Mokranske Miljacke prije njihovog spajanja. Terase su bile jako utisnute u reljefu ,ali ih je vrijeme izbrisalo na velikom.
Ne pominjemo rijeke Praču i dvije Miljacke, jer ih u jezerskom razdoblju nije ni bilo. Umjesto njih, bili su brojni potočići i potoci, kratkog toka, koji su se slivali sa okolnih planina u brojna jezera. Kako su u jednom razdoblju bili prostori bez vegetacije, to su potoci nosili veliku količinu mulja, pijeska, granja i sve to taložiti na dnu jezera, sve dublje. U vodi ovih jezera živjeli su pužići i školjke, poslednji živi svijet u vodenoj sredini.
U poslednjih milion godina četri puta se pojavljivalo ledeno doba i nastajalo međuledeno doba. Mi danas živimo u međuledenom dobu, i to između četvrtog, koje je minulo, i petog, koje će doći načim dalekim budućim potomcima. U ovom poslednjem razdoblju konačno su isčezla jezera sa ovih prostora. Dno tih jezera, mulj, ilovaču naselio je živi svijet, a danas su na tom mjestu bašte, kuće, ulice. Tlo koje danas Paljani gaze, prava je grobnica živih bića koja su živjela u bližoj ili daljoj geološkoj prošlosti. Dovoljno je uzeti samo jednu šolju od kafe napunjenu zemljom sa bilo kog dijela atara, pa vidjeti da se tu nalaze ostaci živog svijeta.
Nakon što su sva jezera otekla nizvodno, prema Sarajevskom polju, odnosno prema Drini, ona jezera u dolini Prače, došlo je do formiranja prvih rijeka. Svi brojni potoci su produžili svoj put preko suvih klisura i tekli kao jedan. Formirana su jedna i druga Miljacka i Prača, samo suprotnih pravaca.
Nlazimo nekolko podataka da je s vremena na vrijeme dolazilo do razornih zemljotresa na paljanskom prostoru. Sredinom 17 vijeka 1640. od žestoka zemljotresa porušeno je nekoliko kuća. Nakon 23 godine, evo opet jakog zemljotresa (16.maja 1663.) od čije je snage popucao znatan broj kuća. Za kratko vrijeme u nekoliko mahova, zadesio je ove krajeve 1752. godine jak zemljotres. To se isto ponovilo 21 godinu kasnije. Svi ovi zemljotresi su imali epicentar u drugim prostorima, tako je pošteđena paljanska regija od totalnih razaranja.
Iz knjige Mojsija Đerkovića – Pale i Paljani
(www.palelive.com)
