Огласи
Selo Bogovići se nalazi na sjeveroistočnom dijelu opštine Pale, ispod stijena planine Romanije, oko 20 km udaljeno od centra Pala.
Planina Romanija je bila ruta poslije proboja neprijateljskog obruča u čuvenoj bitci na Sutjesci. Glavna operativna grupa sa Vrhovnim štabom na čelu preduzima ofanzivne akcije prema istočnoj Bosni i tom prilikom oslobađa niz mjesta koja su do tada bila neprijateljska uporišta.
Na tom putu Partizani i Josip Broz Tito su stigli u selo Bogovići na Romaniji. Tito je boravio u pećini iznad sela od 18. do 20. juna 1943. godine. Tu je pred pećinom Savo Orović fotografisao ranjenog Josipa Broza Tita sa doktorom Ivanom Ribarom. Josip Broz Tito bio je ranjen 9. juna 1943. godine na brdu Ozren, ispod Tjentišta, u toku bitke na Sutjesci.
„Drugi moj susret sa Titom bio je neposredno poslije razbijanja posljednjeg neprijateljskog obruča u toku Pete ofanzive u junu 1943. godine, na Romaniji. Nas nekoliko mladića, boraca prateće čete štaba 2. proleterske divizije – od kojih smo neki bili još sa neizliječenim ranama sa Sutjeske – upućeni smo u obližnje selo da nabavimo nešto hrane za jedinicu i Vrhovni štab koji se takođe tu nalazio. Seljaci su nam dali malo sira, hljeba, mlijeka. Noseći to iznenada smo se sreli sa Titom. Sjedio je na kamenu pokraj puta, zamišljen, sa ranjenom rukom u zavojima obješenom o vrat. Zbunili smo se i zastali. Zbog svojih o vrat obješenih ranjenih ruku i lončića koje smo nosili u zdravim rukama, nijesmo mogli da ga pozdravimo kako treba i kako smo željeli. Tito je opazio našu zbunjenost i, sjetno posmatrajući naša umorna i ispijena lica, započeo razgovor sa nama. Pitao nas je za naše rane, zašto nijesmo u bolnici, kako smo izdržali ove teške dane. Onda nam je rekao da je najteže prošlo, da je nažalost dosta naših drugova poginulo, ali da smo izišli kao pobjednici i iz ove ofanzive. Rekao je da ćemo se brzo oporaviti, izliječiti rane, popuniti novim borcima i nastaviti da neprijateljima zadajemo još žešće udarce…
Ovaj kratki razgovor između Vrhovnog komandanta i grupe mladih boraca tekao je neposredno i prisno. Na kraju smo ga ponudili šoljom mlijeka. Nije odbio našalivši se: „Ispade da je ovdje carina“.
Mnogo godina kasnije, poslije rata, prijatno sam se iznenadio kada sam se uvjerio da se Tito sjeća tog kratkog susreta sa grupom mladih partizana – ranjenika na Romaniji u ljeto 1943. godine. Rekao je: „Srce mi se cijepalo kada sam vidio te dječake ranjene, iznemogle, prerano uozbiljene“.“ – napisao je Vidoje Žarković u knjizi „Moje viđenje Tita“.
Danas još uvijek na ulazu u Titovu pećinu stoji dio ploče, koji podsjeća na ratna zbivanja u Drugom svjetskom ratu i herojsku borbu našeg naroda protiv fašizma.
(www.palelive.com)
