Kusturica uručio „Velike nagrade Ivo Andrić“

ANDRIĆGRAD – Direktor Andrićevog instituta u Andrićgradu Emir Kusturica uručio je danas u Andrićgradu „Veliku nagradu Ivo Andrić“ za životno djelo književniku Goranu Petroviću.
Ovogodišnji dobitnik nagrade za najbolju knjigu u 2018. godini za pjesničko djelo „Sonet i smrt“, u izdanju Srpske književne zadruge u Beogradu, Rajko Petrov Nogo zbog bolesti nije mogao da prisustvuje uručenju nagrade, ali se pismeno zahvalio na nagradi i izrazio žaljenje zbog nemogućnosti da prisustvuje.

Kusturica je naglasio da je priča o ovoj velikoj nagradi koja nosi ime Ive Andrića duboko skrivena u Andrićevom pogledu na most, prema pretpostavci, iz tetkine kuće.

„Gledajući u most, Andrić je dolazio do svih onih do tada, a ni kasnije neviđenih imaginacija“, istakao je Kusturica.

On je naglasio da je u njegovom sjećanju, kada je prije 45 godina stigao prvi put u Višegrad, ostalo kao najupečatljivije polustrovu na kojem je kasnije nikao Andrićgrad, gdje je, kao i Andrić, iz svih uglova posmatrao most i bio fasciniran poluostrvom i spojem Rzava i Drine.

„Pomislio sam kako bi bilo divno da se ovdje postavi srednjovijekovni grad. Zahvaljujući Miloradu Dodiku i energiji koja vlada u Republici Srpskoj, za koju smatram da je najznačajnija od svih energija gdje živi naš narod, stvoreno je sve ovo gdje se danas nalazimo i napravljeni su uslovi da ističemo one koji vrijede.

U današnjem svijetu živimo ne baš srećni onim što vidimo i što nam se u fikciji predstavlja. Ne samo mi, nego i najveće sile svijeta suočene su sa fikcijom koja potpuno degradira i pravi distorziju od našeg života“, naglasio je direktor Andrićevog instituta.

Kusturica je rekao da su zato svi do sada nagrađeni, kao i ovogodišnji laureati, zapravo, predstavnici te manjine za koju bi svi voljeli da se veže većina.

S toga je, kaže on, čast da su danas u Andrićevom institutu u Andrićgradu nagrađeni Rajko Petrov Nogo i Goran Petrović.

„Ono što je najvažnije i što je nastavljeno kao naša centralna ideja još od dodjele prve ‘Velike nagrade Ivo Andrić’ jeste da književnici koji dobiju nagradu budu ‘i naši i svjetski'“, istakao je Kusturica.

On je ocijenio da je kod Gorana Petrovića prenesena ta štafeta da se nagrada za životno djelo dodjeljuje čovjeku koji je i kod onog kod koga i treba, i ovdje i u svijetu zapisan kao veliki pisac.

Ovogodišnji laureat Goran Petrović zahvalio je na priznanju koje mu je uručeno, ističući da je Andrićevo ime veliko i da je samim tim i njemu ukazana velika čast.

„Ćupriji od kamena, gradu od kamena, pridodajem nekoliko skromnih kamenčića“, rekao je dobitnik „Velike nagrade Ivo Andrić“.

Obraćajući se nakon uručenja nagrade u Andrićevom institutu, Petrović je rekao da se sve zbiva na mjestu koje je veliko ne samo zato što mali Rzav pridodaje maticu moćnoj Drini, već i zato što je ovo mjesto zapravo ušće.

„Bez obzira na širinu vode, svako ušće je veliko jer je mesto dodira. Stoga je i ovaj neveliki grad u, takođe, nevelikom gradu veliki“, istakao je on.

Sasvim sigurno to je zato što je, kaže Petrović, Andrićgrad mjesto simboličkog susreta ulica i trgova, na trgovima spomenika, lukova i svodova, građevina srednjovijekovne i savremene arhitekture, vizantijskog, srpskog i islamskog naslijeđa, smirenog Istoka i „igrivog“ Zapada, svjetovnog i duhovnog prizvuka Mediterana i odjeka planina.

„Nekad sve počinje arhitekturom, a nekad biva da građevina, mada nepomična, preraste sopstvenu veličinu“, rekao je Petrović.

Nedaleko odavde, podsjetio je on, sve je počelo mostom koji spaja dvije obale, a onda je taj most prerastao u roman „Na Drini ćuprija“ koji spaja svijetove.

„Zahvaljujući ovom romanu jedan pisac, koji je stvarao na jeziku malobrojnog naroda, postao je pisac sveukupne sudbine čovečanstva“, naglasio je Petrović.

Predsjednik žirija za dodjelu „Velike nagrade Ivo Andrić“ Jovan Delić rekao je da je Petrović objavio knjigu kratke proze „Saveti za lakši život“, koja je nosila humornu žanrovsku oznaku „roman uz kafu“, četiri romana – „Atlas opisan nebom“, „Opsada crkve Svetog Spasa“, „Sitničarnica ‘Kod srećne ruke’, „Ispod tavanice koja se ljuspa“, tri knjige priča – „Ostrvo i okolne priče“, „Bližnji“ i „Razlike“, kao i tri knjige izabranih priča – „Sve što znam o vremenu“, „Porodične storije“ i „Unutrašnje dvorište“, knjigu zapisa „Pretraživač“ i dvije knjige dramskih tekstova – „Skela“ i „Matica“.

On je naglasio da su njegove knjige do sada objavljene u 119 izdanja, od čega 67 na srpskom jeziku, a 52 u prevodima na ruski, španski, francuski, nemački, italijanski, bugarski, engleski, poljski, slovenački, makedonski, ukrajinski, holandski i persijski /farsi/ jezik.

Predsjednik žirija je naglasio da je ovakva recepcija impoznatna i ne može biti slučajna, pogotovo recepcija na stranim jezicima.

Delić je istakao ovih nekoliko bibliografskih podataka ubjedljivo i nedvosmisleno potvrđuje da je Goran Petrović danas svjetski pisac i da pripada svjetskoj književnosti.

„‘Velika nagrada Ivo Andrić’ javno promoviše Gorana Petrovića kao planetarnu književnu činjenicu“, rekao je Delić obrazlažući odluke žirija za dodjelu ove nagrade u čijem sastavu su bili i Muharem Bazdulj i Želidrag Nikčević.

Žiri je ocijenio da je Goran Petrović, poput Iva Andrića, pripovijedajući o svome svijetu i njegovoj bližoj i daljoj istoriji, postao pisac koji priča univerzalne priče, a te priče je svijet prihvatio i prepoznao kao prilog svjetskoj književnoj baštini.

U obrazloženju odluke žirija da „Velika nagrada Ivo Andrić“ za najbolju knjigu za 2018. godinu bude dodijeljena Rajku Petrovu Nogu za pjesničko djelo „Sonet i smrt“, Delić je naglasio da je autor već zbirkom „Bezakonje“ /1977/ ozakonio sonet kao svoju omiljenu, strogu pjesničku formu, u kojoj je dosad ispjevao više od stotinu pjesama, nadmašivši time broj soneta, po Nogovom osjećanju nenadmašnog, Stevana Raičkovića.

„Zato danas izgleda ne samo prirodno, već i neminovno što se ovaj pjesnik i kritičko-teorijski pozabavio sonetom, odabravši za svoj magistarski rad, urađen i odbranjen na Filološkom fakultetu u Beogradu, temu ‘Soneti i poeme’ Skendera Kulenovića, i što će se pomno baviti pjesništvom Alekse Šantića i Jovana Dučića. Šantić, Dučić, Kulenović, Raičković, pa i Branko Miljković – to je Nogov izbor iz tradicije po srodnosti i sonetu“, istakao je predsjednik žirija Jovan Delić.

Žiri je ocijenio da je od početka svog pjevanja Nogo okrenut temi smrti, pa pjesnikove oči – kao i oči Jovana Dučića, koji je za Nogu lirska paradigma srpskoga pjesništva – istovremeno „na oba sveta gledaju“.

On je dodao da je pjesnička knjiga „Sonet i smrt“ komponovana kao strog lirski triptih, sa uvodnom i izvodnom autopoetičkom pjesmom sa lijevim i desnim krilom od po dvanaest, odnosno trinaest, i sa središnjim dijelom od sedam soneta.

„Izrazito je simboličko sugestivno značenje brojeva sedam, dvanaest, trinaest i 33. Središnji dio čini sedam potresnih soneta o keruši, to je najbolje što je kod nas, i ne samo kod nas, ispjevano na temu smrti jedne životinje“, naveo je Delić.

(www.palelive.com / Srna)