Огласи
VIŠEGRAD – „Nikad nisam sreo čovjeka koji je umio tako pažljivo da sluša sagovornika. Govorio je da se nikad ne zna iz čijih usta ćeš čuti pravu riječ, onu riječ koju uzaludno tražimo danima, mjesecima, pa i godinama“, rekao je svojevremeno putopisac i Andrićev drug Zuko DŽumhur.
U blizini mosta Mehmed-paše Sokolovića na Drini u Višegradu stameno stoji spomen-obilježje nobelovcu Ivi Andriću.
Krajputaš bez putokaza do njega, skroman i jednostavan, kao što je to bio i književnik kome je posvećen, privlači poštovaoce djela velikog pisca, kao i turiste, da zastanu i u mislima, uz huk Drine, oslušnu Andrićevo pripovijedanje.
To su i danas učinili učenici i profesori književnosti i srpskog jezika iz srednje škole koja nosi ime slavnog pisca, kada su na 38. godišnjicu njegove smrti položili svježe bukete cvijeća na obelisk sa likom nobelovca.
Kako je govorio profesor u penziji Božidar Polić, Andrić je bio čest gost višegradske gimnazije, a njeni učenici i prosvjetni radnici odlazili su da ga posjete u Beogradu.
Na desetu godišnjicu Andrićeve smrti za vrijeme održavanja kulturne manifestacije „Višegradska staza“, posvećene Andriću, 1. juna 1985. godine, piščev drug, putopisac Zuko DŽumhur otkrio je spomen-obilježje od bijelog mermera, u obliku otvorene knjige, sa pozitivom i negativom u reljefu Andrićevog lika.
Otkrivajući bijelu uspravnu mermernu knjigu, okamenjenu i ćutljivu, DŽumhur je tada za Andrića rekao:
„Nikad nisam u životu sreo čovjeka koji je umio tako pažljivo da sluša sagovornika. Govorio je da se nikad ne zna iz čijih usta ćeš čuti pravu riječ, onu riječ koju uzaludno tražimo danima, mjesecima, pa i godinama“, istakao je DŽumhur.
Grleći mermerni spomenik, Zuko DŽumhur reče tada da je Andrić znao mudro da ćuti i da strpljivo sluša, ali i da progovori pred kraljevima, pred mudracima i pred zanatlijama.
Mir oko spomenika potrajao je samo šest godina, da bi sve jednog julskog jutra probudio udarac teških macola.
Grupa muslimanskih ekstremista vjerovala je da može da uništi sjećanje na književno djelo mislioca i pisca romana „Na Drini ćuprija“, „Travničke hronke“, „Proklete avlije“, „Gospođice“, „Znakova pored puta“….
Devet godina kasnije spomen-obilježje je ponovo vaskrslo zahvaljujući njegovom tvorcu LJupku Antunoviću, koji je uradio kopiju krajputaša Andriću.
Sve manifestacije posvećene Andiću počinju ispred spomenika njemu posvećenom.
Otvorena knjiga od aranđelovačkog mermera kao da poručuje da, kako reče pisac, ona „mora uvek biti u uzglavlju, jer ćemo u njoj sigurno naći davno pričanu priču o životu, koja je slika sveta sa svojim zakonima i tajnama koje se mogu odgonetnuti.“
(www.palelive.com / Srna / Radoje TASIĆ)
