Pjesmama čuva tradiciju

U vrijeme koje obilježava komercijalizacija muzike, jedna mlada dama sa naših prostora se odvažila za promovisanje etno muzike. Svoju ljubav prema ovom žanru, prenosi na pjesme koje priprema za svoj prvi album. Riječ je o Zorani Guji.
Rođena je na Sokocu 25.10.1992. godine. Uporedo sa osnovnom školom u Palama pohađala je nižu muzičku školu – smjer klavir. Srednju muzičku školu je završila u Lukavici, teoretski smjer i smjer solo pjevanje. Školovanje je nastavila na Muzičkoj akademiji u Sarajevu – smjer etnomuzikologija, gdje je upisala III godinu.

Festivali su joj poznati od malih nogu. Osvajala je brojne nagrade i priznanja učestvujući na istim. Na nekima je pjevala, a na nekim je bila kompozitor.

„Učesnica sam mnogih festivala i dobitnica mnogobrojnih nagrada među kojima su dječiji „Đurđevdanski festival“ Banja Luka, 2003. godine; „Djeca pjevaju hitove“ od 1999. pa do 2007. godine. Takođe, okušala sam se i kao kompozitor, autor teksta i muzike na dječijim međunarodnim festivalima „Mali kompozitor“ Banja Luka 2007, 2008. i 2009. godine, gdje sam dva puta odnijela nagradu za najbolji tekst i 2009. godine za aranžman. Potom su uslijedili festival „Male skale“ Herceg Novi i festival „Si-do“ Bitola. Zatim, Omladinski festival popularne muzike „Prijedorfest“ 2010. godine na kome sam dobila nagradu za najboljeg debitanta“, kaže Zorana.

Priznanja za njen rad i talenat nisu izostala ni na muzičim takmičenjima na kojima je Zorana pokazala da je pored pjevanja, njena velika ljubav i sviranje. Tako je dobila brojne nagrade, priznanja i zahvalnice i na međunarodnim takmičenjima nižih i srednjih muzičkih škola u kategoriji klavir, klavirski duo, solo pjevanje i kamerna muzika.

„Učesvovala sam u projektima i radionicama vezanim za tradicionalnu muziku, umjetničku muziku, rad sa djecom, projektima međunarodnog karaktera od kojih bih posebno izdvojila projekat koji se održao u Sarajevu u avgustu 2011. godine. Riječ je o projektu svjetske organizacije „Beyond the Culture Connecting Diversities“ – „Musicians Without Borders“ zajedno sa partnerstvom organizacije „Musicians Without Borders“ Velike Britanije, Univerziteta u Edinburgu, te Fondacije „Playing for change“. Svrha pomenutog projekta je bila da afirmiše i promoviše muzičko stvaralaštvo BiH kroz različite nivoe, koje će unaprijediti međukulturalno razumijevanje, socijalnu inkluziju, pokretanje kreativne, muzičke i kulturne razmjene sa otkrivanjem postojanja i uticaja različitih međuetničkih predrasuda i stereotipa. Bila sam član i svjetskog simpozijuma „Music in society“ u Sarajevu 2012″, navela je ova talentovana djevojka.

Početak interesovanja za muziku je vezan za najranije djetinjstvo.

„Od malih nogu sam vezana za muziku, s obzirom da sam odrasla u muzičkoj porodici. U svijet muzike sam ušla kroz igru, sve je počelo od jednostavnih melodija, ritmova, sintisajzera. Vremenom je to preraslo u ljubav prema klaviru i pjevanju, što me je dalje uputilo u nižu muzičku školu. Ali, moja ljubav prema tradicionalnoj muzici javila se nekoliko godina kasnije. Bila sam četvrti razred osnovne škole i prisustvovala sam koncertu Biljane Krstić i njenog ansambla Bistrik. To je bio moj prvi susret sa etno muzikom, koja je za mene predstavljala jedan novi vid tradicionalne muzike, sa mnoštvom meni tad nepoznatih i „egzotičnih“ instrumenata i taj zvuk mi se jako dopao. Nakon koncerta imala sam tu čast da se lično upoznam s njom, dobila sam i CD i sjećam se, mojoj sreći nije bilo kraja. Tako da sam se zainteresovala za tu vrstu muzike, počela istraživati, otkrivati neke nove oblike, fuzije etna sa raznim drugim stilovima. Smatram da je tradicionalna muzika suština jer je iskrena, nastala iz jednostavne, neiskvarene duše naroda čija djelatnost počiva na emocijama, dubokim i iskrenim osjećanjima kojima sa tako malo riječi toliko puno toga kaže. Naravno, kako se čovjek i vremena mijenjaju, mijenja se i percepcija i na umjetost, samim tim i na muziku, zbog toga imamo toliko i stilova i žanrova“, objašnjava ova mlada dama.

„Bitan faktor kod tradicionalne muzike jeste njeno prenošenje na današnje generacije, naravno u modernijem smislu pri čemu se ne izgubi njena prava funkcija i suština. Po tom pitanju umjetnik koji je ostavio najveći utisak na mene jeste pjevač, kompozitor, multiinstrumentalista Slobodan Trkulja, osnivač takozvane „moderne tradicije“, čiji rad izuzetno cijenim i poštujem. Imala sam tu čast da čak nekoliko puta nastupam s njim, što mi je pružilo veliko iskustvo i zadovoljstvo.“

Zorana planira da izda svoj prvi CD etno muzike. Pjesma „Sokolica“ je već objavljena, i naišla je na odobravanje javnosti.

„Trenutno sam u fazi završavanja matrica za pjesme na mom prvom CD-u tradicionalne muzike koji će sadržavati 8 pjesama i 2 instrumentalne kompozicije. Pjesme su izvorne sa prostora Sarajevsko-romanijske regije i dijelom Stare Hercegovine, naravno u novom ruhu, sa modernijim zvukom, ali sa starim instrumentima kao što su kavala, gajde, tambure i slično. Jedna od pjesama sa ovog albuma jeste pjesma „Sokolica“ koja će biti jedina autorska, odnosno, nije obrada neke stare izvorne pjesme. „Sokolica“ je posvećena Romaniji, manastiru Svetog velikomučenika Georgija, ovom svetom mjestu i svima onima zbog kojih Romanija mirom miriše. Muziku i tekst je radio Slaviša Guja, a aranžman Slobodan Radivojević“, navela je Zorana.

Slobodno vrijeme provodi u druženju sa prijateljima. Takođe, voli da putuje. U posljednjih godinu dana zainteresovala se za fotografiju. Tokom obrazovanja bila je članica mnogih vanškolskih i školskih sekcija, dječijeg hora „Palčići“, etno grupe „Vizantijska zora“. Trenutno je članica Srpskog pjevačkog društva „Sloga“ i ansambla „Etnoakademik“.

Očekivano, ova talentovana djevojka planira da se nastavi baviti muzikom u budućnosti.

„Planiram da nastavim sa školovanjem, usavršavanjem, izdavanjem albuma, pisanjem pjesama, pedagoškom radu, produkciji i očuvanju naše kulturne baštine na najbolji mogući način“, zaključila je Zorana Guja. 

(www.palelive.com)